Dunja Knebl i Adam Semijalac snimili su zajednički album koji je istovremeno podsjetnik na stare slabo poznate pjesme iz hrvatske baštine, no tema rata je u međuvremenu postala još aktualnija u odnosu na vrijeme prije tri godine kad je Dunja započela rad na ovom projektu.
Pjesme na albumu, njih 14, poredane su kronološki, uzimajući u obzir vrijeme ratova koji su bili u Hrvatskoj – od invazije Osmanskog Carstva do Drugog svjetskog rata. One su većinom kratki osvrti na događaje koji su unijeli tugu i bol u živote žena, njihovih ljubljenih, supruga, sinova. Dunja Knebl: „Da se žene pitaju, manje je vjerojatno da bi imali ratove u svijetu.“ Tema svih pjesama na albumu su osjećaji i životi žena koje su se našle u ratnim okolnostima. To nisu protestne pjesme kao takve, već tragične priče o onima koji ostaju nakon što muškarci odlaze u rat; o majkama, suprugama, voljenima. Nažalost, bez obzira na sve tragedije koje izazivaju ratovi, to su priče kojima nema kraja. Mnoge od njih bi se mogle odnositi na bilo koji rat, u bilo kojoj zemlji.
Sve su pjesme tradicijske narodne pjesme iz raznih krajeva kontinentalne Hrvatske (Međimurje, Podravina, Hrvatsko zagorje, Prigorje, Slavonija). Četiri pjesme nalaze se na Dunjinim ranijim albumima; sada su u potpuno novoj obradi („Kraj črlenog morja“, „Pisala je draga“, „Postaj sonce“, „Pismo z Belovara“). Samo jedna od pjesama doživjela je mnoge obrade („Šume, šume“), dok većina ostalih nisu nikad snimljene, a Dunja ih je odabrala iz knjiga/pjesmarica kako bi ispričale priču o besmislenosti ratovanja.
Dunja i Adam napravili su zajedničke aranžmane tako da pjesme prvenstveno govore svojim stihovima, pri čemu su koristili specifične instrumente i niz efekata koji su dostupni danas. Na taj način su dali potpuno novo ruho i smisao starim polu-zaboravljenim tradicijskim pjesmama, učinivši ih aktualnim i svevremenim.
Sve pjesme su tradicijske (glazba i stihovi).