Odličan nastup talijanske zvijezde u rasprodanoj pulskoj Areni još jednom je potvrdio da je ljubav Erosa Ramazzottija i publike velika i nakon četiri desetljeća diskografske i koncertne aktivnosti.
Izvrstan završetak koncertnog trodnevlja u Vespazijanovu hramu još jednom je pokazao kako je Arena pun ljetni pogodak za izvođače različitih glazbenih usmjerenja i publiku različitih ukusa. Eros Ramazzotti nastupao je već pred hrvatskom publikom ali, za one koji površno poznaju njegov rad, uglavnom preko radijskih uspješnica, svakako poziv na neke od budućih nastupa, jer je njegov koncert svakako puno više od korektne ili dobre pop rock izvedbe.
Foto: Robert Marić
Predizvođačica je bila mlada hrvatska umjetnica Lorena koja se predstavila u prepoznatljivom “huljićevskom” stilu ali i više nego zadovoljavajućim coverima od kojih valja istaknuti “I’d Rather Go Blind” u kojoj je pokazala svoje iznimne vokalne sposobnosti. Nešto iza 21 sat na pozornicu je izašao deseteročlani bend predvođen iskusnim Talijanom. I nije bilo, sportskim rječnikom rečeno, ispitivanja terena. Odmah, od prve pjesme, kreće se punom snagom. I pjevačkom ali i sviračkom. Eros je prvenstveno autor i pjevač, a ono što itekako dolazi do izražaja na nastupima uživo jest njegovo sviračko umijeće. Prvenstveno električne gitare. Tijekom gotovo dvosatnog showa uzimao je u ruke i akustičnu gitaru ali išao “na ispomoć” i kao perkusionist. Kontakt s publikom – izvanredan. Naravno, najbolje su prihvaćeni najveći hitovi. Ubrzale su puls i druge pjesme ali prava ludnica kreće uz izvedbu onih najpoznatijih. Meni osobno najviše se svidjela “Se bastasse una canzone” (ako moram izdvojiti jednu stvar). No, Ramazzotti se kao riba u vodi snalazi i u drugim žanrovski drukčijim skladbama i tempu. Tako smo uživali u rhythm & bluesu, jednako kao i u discu, u baladama i u monumentalnim klasičnim pop stvarima naslonjenima na sanremovsku i svjetsku tradiciju. Još jednom ističem solaže na električnoj gitari koje je beskompromisno i besprijekorno, gotovo u springsteenovskoj maniri, isporučio tijekom energetski nabijenog nastupa.
Foto: Robert Marić
Trebam li istaknuti favorita među pratećim glazbenicima (iako su svi izvanredni) prednost dajem najmlađem, saksofonistu Marcu. Gitare, perkusije i bubnjevi, bas, klavijature te dvije prateće vokalistice sa “šefom” su stvorile jedanaest “vatrenih” na pozornici, a publika je to nagradila aktivnim uključivanjem od samog početka. Kratkotrajni ” smiraj” došao je u vidu akustičnog intermezza za vrijeme kojega je bend reduciran na The Boscariols (prema prezimenu jednog od klavijaturista). Sve u svemu, odličan nastup i potvrda da se radi o autoru i glazbeniku čiji show zaslužuje i pozornost onih koji ga, kako već napisah, poznaju “samo” kao izvođača radijskih uspješnica. Come va, Pula? Molto bene. Ma šta “bene”? Izvrsno! Grazie mille, Eros, grazie mille!
Foto: Robert Marić
