Fatoumata Diawara zatvorila je sjajan program ovogodišnjeg Zagreb jazz festivala koji se satojao od domaćeg, odnosno street programa, te stranih gostovanja.
Kraj festivala nije mogao biti bolji jer je u pitanju umjetnica koja u svojem zvuku ima raznovrsne žanrove, od jazza, preko afrobeata i folka, do raznih afričkih i zapadnoafričkih glazbenih usmjerenja, do desert bluesa. Iznimno plesna glazba, što se moglo vidjeti po reakciji publike, koja je od cupkanja s početka koncerta došla do plesanja i skakanja na kraju koncerta. Ova glazbenica s Malija imala je težak život, kao i većina stanovništva u Africi, ali se nekako izvukla i preko filmske karijere došla do glazbe. Često je u svojem nastupu u Tvornici kulture ovog ponedjeljka, 11. prosinca, govorila o ljudskim, nadasve ženskim pravima, životu, preživljavanju i našoj budućnosti, kao i budućnosti naše djece. Istaknula je kako je svijet mišljenja da su žene slabije od muškaraca, što nije točno. “Svi smo mi isti, samo imamo različite alergije (op. a. čini mi se da je rekla alergije)”, rekla je Fatoumata. Dotaknula se i Afrike i rekla kako je to možda siromašan kontinent, ali je itekako bogat i narod Afrike je žrtva vlastitog bogatstva. Nabrajala je i svoje životne i glazbene idole. Tu je istaknula svoju glazbenu majku, Ninu Simone. Pozvala je ljude da poštuju žene, da se brinu o budućnosti svoje djece i glasno istaknula – “zaustavite ratove! Mir i ljubav za sve nas!”. Dobila je ovacije publike koja je skromno popunila Tvornicu kulture. Ajmo reći da je Fatoumata izrekla toliko divnih riječi i imala toliko sjajnih poruka, što niti jedan političar neće moći izreći, odnosno svi političari ovoga svijeta da se nađu na jednom mjestu. Pogotovo što se iza političara krije licemjerstvo, veliki ego i vlastito preživljavanje. Dok se iza ove afričke glazbenice krije život i životno iskustvo. Doduše, ne krije se, nego kroz svoj osmijeh, radost, glazbu i ritam živi svoj život i svu tu pozitivu želi prenijeti na svoju publiku.
Foto: Sanja Matić
Kao i većina afričke glazbe, sve se nekako okreće oko ritma, on je bio i baza Fatoumatinog koncerta, a oko njega su se motale siluete nevjerojatnih glazbenika kojima je ona okružena. A i sama je multiinstrumentalistica, na svojim koncertima većinom ritam gitaristica. Glazbenici koje je okupila dolaze iz raznih dijelova svijeta, od Kameruna do Brazila i Argentine. Često su glazbenici, pogotovo gitarist i klavijaturist, solirali, ali ništa pretenciozno, vrlo graciozno i inteligentno, dovoljno da vas zavedu, ne da se preseravaju. Publika je definitnivno bila zavedena. Fatoumata, koja je inače višestruko nominirana za prestižnu glazbenu nagradu Grammy, tijekom karijere surađivala je s brojnim drugim glazbenicima, od Herbieja Hancocka i Bobbyja Womacka, do glazbenika iz pop kulture, Fleae iz RHCP ili Damona Albarna iz Blura koji je koproducirao njezin najnoviji album “London Ko”. I nije samo promovirala afričku glazbu, već i druge plesne žanrove, poput kubanske glazbe. I upravo ovo iskustvo utjecalo je na njezino vlastito stvaralaštvo koje donosi novu svježinu u ovu glazbu. Rekla je u Zagrebu da kao žena predstavlja Afriku jer su žene jedne od rijetkih preživjelih vođa na tom kontinentu. Osjeti se u njezinim govorima da je dosta propatila u životu, da se susrela s raznim strahovima i da nikako ne želi drugim djevojkama, ženama i ljudima da kroz to isto prolaze. A Afrika je postala sinonim za patnju i bol. Nevjerojatno da je upravo taj kontinent proizveo toliko pozitivne glazbe i veselih ritmova, kao i osmišljavao nove glazbene smjerove i prenio ih na ostale svjetske kontinente.
Foto: Sanja Matić
Nisam stručnjak za afričku glazbu, niti za diskografiju Fatoumati Diaware, pa ne mogu previše govoriti o tome. Moj odlazak na koncert bio je čisto iz znatiželje i opće kulture, jer ipak nije često da ovakvi glazbenici dolaze u Zagreb i Hrvatsku. Ali da ću doživjeti koncert koji ću moći svrstati među najbolje koje sam čuo tijekom godine, bez obzira na neke nedostatke koje ističu veliki poznavatelji ovakve vrste glazbe, od promjene postave pratećeg benda, do činjenice da su back vokali išli na matricu, to zaista nisam očekivao. Mene je Fatoumata fascinirala, od načina kako je osvojila publiku, preko njezinih poruka koje glasno i jasno iznosi preko pozornice, do glazbe koja je toliko zarazna, ritmična i plesna da vas lako obuzme. Koncert je trajao nešto dulje od sat i pol, možda sat i 45 minuta, uz jedan bis prije kojega je dobila i cvijeće od Dražena Kokanovića, direktora Zagreb Jazz festivala. Gromoglasan pljesak joj nije dao da tako lako siđe s pozornice, ali u jednom trenutku večer mora završiti. Ovaj koncert će me natjerati da istražim glazbu Fatoumate Diaware u potpunosti, pa da mogu više povezati koncert s njezinom diskografijom u budućnosti. Najbolji ponedjeljak ove godine. I jedan od najboljih koncerata godine. Jazz nije za mase, ali ovakva glazba bi trebala biti za mase, jer je iznimno plesna i pozitivna. Šteta što je slabo mladih bilo, a više onih iskusnijih, koji prate ovaj festival, ali i jazz i sve njegove vrste i podvrste. Ipak, Tvornica je bila ispunjena, ne krcata, ali dovoljno da ova večer bude itekako uspješna.
Foto: Sanja Matić
