Arena Pula ovog ljeta bit će domaćin brojnim koncertima, a onaj Florence + the Machine, jedne od najvećih zvijezda današnjice, zasigurno je označio početak ljeta.
Florence je u pulsku Arenu donijela ne samo ljeto, nego i pozitivno razmišljanje, poruke o ljubavi, međusobnom poštovanju, vlastitoj borbi, pogotovo uslijed pandemije koronavirusa koja je obilježila naše živote proteklih godina. Izašla je na pozornicu poput vile, kao da je lebdila – bosa, na prstima, presretna, prelijepa i toliko nježna i divna. Za zaljubiti se! Zapravo se ništa nije moglo prognozirati oko ovoga koncerta jer koristi nekoliko set lista, od onih dva i pol satnih do onih festivalskih koji traju nešto više od sat vremena. Ovaj hrvatski trajao je nešto sitno iznad sat i pol, a donio nam je pregršt emocija, suza, osmijeha i plesa, ali i nove glazbe. Naime, izvela je 12 od ukupno 14 pjesama koliko ima njezin aktualni album “Dance Fever”. Ali to nije spriječilo publiku da objeručke prihvati ovaj potez. Štoviše, znali su se tekstove od prve do zadnje riječi. Dovoljno govori o tome koliko Hrvatska prati ovu globalnu zvijezdu. Nije tu samo bila hrvatska publika, nego i brojni stranci, kako iz zemalja u okruženju tako i iz puno udaljenijih destinacija, ako je barem suditi prema registarskim tablicama automobila parkiranih u krugu Arene.
Foto: Nikola Knežević
Koncert je otvorila upravo s novim pjesmama, a nije trebalo dugo da s pozornice čujemo nešto iz ranije faze karijere, poput ultimativnog hita koji je doveo publiku do usijanja – “Ship to Wreck” ili pjesme “Dog Days Are Over” na kojoj je izvela uobičajeni ritual, a to je da zamoli publiku da ugase svoje mobilne uređaje, spreme ih i u potpunosti uživaju u epohalnom nastavku pjesme. Uspjela je u naumu i zamislite kako može biti lijepo i bez mobitela. I sam nastojim štoviše uživati u koncertu, bez pretjeranog korištenja mobilnog uređaja. Pokušajte i vi. Važno je sačuvati onu memoriju koja vam se nalazi u srcu i glavi, a memorija raznih gadgeta, vjerujte, apsolutno nije bitna. I tada me je Florence osvojila u potpunosti, tada sam shvatio da sam vjerojatno na koncertu godine u Hrvatskoj.
S novog albuma čuli smo hit singlove “Free”, “My Love” i “King”, ali i neke koje, eto, publika uspješno prihvaća na koncertima. Naravno da je najveća eksplozija emocija na njezinim najvećim hitovima, pa je tako bilo i na “Hunger” i “Cosmic Love”. Više puta je spominjala ljubav između publike i nje, odnosno njezinog benda, što je bilo vidljivo i u Puli. I više puta je zahvaljivala na nevjerojatnoj večeri i govorila kako nas sve jako puno voli. Kozmička ljubav, nema šta! Nakon sat i nešto povlači se sa pozornice i tada publika gromoglasnim ovacijama pokušava glazbenu zvijezdu vratiti nazad. Što im je i uspjelo. A onda još veći spektakl. Redom idu “Never Let Me Go”, “Shake It Out” i “Rabbit Heart (Raise It Up)”. Gotovo, publika je na koljenima. Doslovno je i bila kada ih je u jednom trenutku Florence zamolila da čučnu. Eksplozija energije i emocija, a baš sam nekako mislio da će Florence utonuti u neku vrstu glazbenog smiraja. Opako sam se prevario. Osjeti se da joj je glavni fokus glazba, a ne produkcija. Štoviše, na pozornici se nalazila samo nekakva bijela instalacija koja podsjeća na nešto rajski, dok je light bio itekako jednostavan, ali spektakularan. Što dokazuje da nije najbolje sve ono što je produkcijski glomazno. Iznimno sam zadovoljan i razglasom, iako sam bio smješten blago nakoso od zvučnika.
Foto: Nikola Knežević
Prije Florence + the Machine nastupila je Bad Daughter koju su mnogi kolege i prijatelji, ali i publika podržali na ovom ne baš lakom nastupu. Nažalost, mnogi su osjetili da odabir nje kao predizvođača i nije baš bio dobar. Glazba je bila previše down tempo i lo fi, što je apsolutno suprotno od onog što je Florence ispostavila. Možda bolje da se išlo u smjeru nekog alternativnog indie rock benda. I razglas je bio očajan, Dunjin vokal je bio skroz u pozadini da nismo mogli čuti što pjeva, niti što govori. Barem u mojem društvu koje je, kažem, bilo blago nakoso od glavnih zvučnika, što ne bi trebao biti problem, jer su postavljeni i bočni zvučnici kako bi cijela Arena mogla jednako uživati. Upitao sam neke kolege koji su bili na tribinama, ali su mi rekli da se ni tamo nije dobro čula Dunja. Bubnjevi su isključivo vladali, bas je bio na drugom mjestu, a Dunja na trećem. Ali i stage performance i energija jednostavno mi nisu bili za ovakav koncert. Šteta! Gledao sam Bad Daughter nedavno na Zagreb Beer Festu gdje je situacija bila apsolutno drugačija i za svaku pohvalu. Privukla je dobar dio publike na svoj nastup i tada je sve bilo kao po špagi. No, i tada je bilo problema sa zvukom, ali u in ear monitoringu. Baš nema sreće! Ali Dunja je hrabra djevojka i siguran sam da će biti još puno sjajnih nastupa. Klubovi su ipak više za nju. Ili možda manje open air pozornice.
Foto: Nikola Knežević