Deset godina prošlo je od posljednjeg nastupa Gojire u Zagrebu, kad su nastupili prije velikana scene Slayera i Mastodona u dobro poznatom, ali kapacitetima skromnom dvorištu Močvare.
Kroz prošlo desetljeće, ovaj francuski sastav stasao je u bend koji na oduševljene domaće publike, očito bez problema može napuniti Malu Dvoranu Doma sportova i prirediti pravi spektakl. Da će prostor biti solidno popunjen bilo je jasno već s početkom prve predgrupe, Engleskog Employed to Serve. Dok su oni željni nešto mirnijeg ugođaja punili tribine, publika koja se nagužvala na parter nije dugo čekala da započne prvi mosh. Employed to Serve, nakon kraćeg seta sastavljenog od pjesama s posljednjeg albuma, na pozornici su zamijenili momci iz Alien Weaponry. Ovaj zanimljiv trio s Novog Zelanda velik dio inspiracije pronalazi u Maorskom porijeklu članova, a publiku su dodatno zagrijali svojim upečatljivim chantovima i energičnim rifovima. Da su predgrupe odradile lavovski posao potvrdio je i sam Joe Duplantier kasnije tijekom Gojirinog koncerta, kad im se zahvalio i posvetio im pjesmu.
Foto: Nikola Knežević
Pred dobro ugrijanu i brojnu publiku spušteno je platno na kojem su se prikazivali razni simboli, da bi se u konačnici oko 22 sata na platnu pojavio brojčanik koji je počeo s odbrojavanjem 90 sekundi. Očekivano, nakon odbrojavanja platno je palo, a iza njega uz reflektore i maglu otkrilo članove Gojire, spremne za nešto više od sat i pol žestoke svirke. U uobičajenom stilu, bez dugih uvoda, Gojira je nastup otvorila uz glasnom i dinamičnom “Born for One Thing”, pjesmom s prošlogodišnjeg albuma “Fortitude” koji je bio centralna točka jučerašnje set liste. Uslijedili su “Backbone” i “Stranded”, praćeni uz lasere, dim, reflektore i konstantno pjevanje publike. Jučerašnji koncert, osim vrhunske glazbe ponudio je i impresivno vizualno iskustvo, koje je majstorski pratilo dinamiku glazbe i scenskog nastupa članova benda. Uz standardne scenske efekte, glazbu su povremeno pratili i vizuali projecirani na zid iza benda, kao što je to bio slučaj i prije “L’enfant Sauvage” – naslovne pjesme s istoimenog petog albuma.
Tijekom cijele večeri kemija između benda i publike bila je na zavidnom nivou, a sam ugođaj imao je odlike prave metal fešte. Od napuhanih kitova za plažu koji su bili referenca na pjesmu “Flying Whales” do mosh pitova i crowd surfanja, Dom Sportova bio je ispunjen znojem i razgaljenim licima koja su u pauzama od headbanganja i skakanja pjevala uz bend i ostavljala dojam da se dobro zabavljaju. Bubnjarski entuzijasti i fanovi koncertnih memorabilija imali su u nekoliko navrata priliku uhvatiti bubnjarske palice koje je bubnjar Mario Duplantier bacao u publiku, koji je u jednom trenu imao i kratku solo točku. Publiku je potpirivao da bude glasnija transparentom na kojem je pisalo “JEBENO VAS NE ČUJEM”, a kad je dosegnula razinu glasnoće koja mu je bila prihvatljiva zahvalio se još jednim transparentom na kojem je pisalo “SAVRŠENO”
Foto: Nikola Knežević
Pred kraj nastupa, bend je pozvao okupljene da zapjevaju uz njih na pjesmu “The Chant”, što je publika objeručke prihvatila do te mjere da je nastavila pjevati i nakon što je pjesma završila. Uslijedile su još dvije pjesme pa “Amazonia” kao bis, a bend je na pozive publike za još svirke odgovorio kako im je drago ponovno biti u Zagrebu te da se vesele nekoj budućoj prilici. Nastup Gojire trajao je nešto više od sat i pol, što se i ne bi moglo nazvati dugim, no uz energične predgrupe, vrući ambijent i odličan ugođaj, poprilično je sigurno da je većina slušatelja s koncerta izašla zadovoljna.
Foto: Nikola Knežević
