Hari Rončević uoči koncerta u Lisinskom otkrio 9 albuma koji su najviše utjecali na njega – Music Box – Glazbeni portal

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


MOJ +1: Hari Rončević uoči koncerta u Lisinskom otkrio 9 albuma koji su najviše utjecali na njega

Hari Rončević slavi 30 godina karijere tijekom koje je objavio niz uspješnih pjesama i albuma, ali i napisao neke od najemotivnijih tekstova u našoj novijoj budućnosti. Veliko slavlje njegove karijere je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 13. svibnja ove godine.

Ovaj splitski kantautor moj je novi plus 1 i u našoj redovnoj rubrici otkriva albume koji su najviše utjecali na njega kako u životnom, tako i u profesionalnom razvoju. Samo za ovu prigodu sastavili smo Spotify playlistu pjesama koje je izdvojio za ovu priliku.

1. Bob Dylan – Desire (1976.)

Mislim da smo mi stvarno u 80-ima i krajem 70-ih živjeli glazbu. Rođen sam ‘62. godine, a moje početke slušanja glazbe obilježio je Bob Dylan. Za prvi album odlučio sam izdvojiti upravo njegov “Desire”. Tu moram istaknuti pismu “Oh, Sister” koja najbolje oslikava cijeli album. Oduševio me – toliko melankolije s onim violinama, country štih, općenito tolika melodioznost albuma. Svaka pisma ima melodiju koja mi se jako sviđala, ali “Oh, Sister” je nekako najviše doprla do mene.

2. Neil Young – Decade (1977.)

To je trostruki album, teško mi je izdvojiti nešto s te 3 kasete koje sam imao. Sve mi je dobro, i “Like a Hurricane” i “Harvest” i “Heart of Gold”. Ma sve mi je dobro od tih pisama. Recimo možda da mi je odmah upala u uho “Old Man” zbog svirke gitare i melodije koja nije bila svakidašnja. Inspirirala me takva glazba da budem ovakav glazbenik kakav sam danas. A sad, dobar ili loš je pitanje (smijeh).

3. Pink Floyd – The Dark Side of the Moon (1973.)

Pink Floyd je neizostavan u udžbenicima svih glazbenika. Cili album “The Dark Side of the Moon” mi je odličan, od njih meni najbolji, ali baš od njihovih pisama moram izdvojiti “Shine On You Crazy Diamond” (op. a. s albuma “Wish You Were Here”). Preslušao sam tu pismu tisuću puta, kad bi došla na red slušao bih ju zaredom 3-4 puta. Ma u mladosti je to kod mene bilo stvarno drogiranje Pink Floydima.

4. Azra – Azra (1980.)

Krenuli su i naši, novi val kod nas. Album “Azra” me oduševio. Inače, bio sam na prvom koncertu Azre u Splitu u Mjesnoj zajednici Gripe. Bilo je svega 50 ljudi, ali mene su oduševili. Oduševila me “Krvava Meri”. Tad je Štulić rigao vatru kad je pjevao. To se meni jako dopalo.

5. Riblja čorba – Pokvarena mašta i prljave strasti (1981.)

“Pokvarena mašta i prljave strasti” Riblje čorbe je album koji sam mnogo preslušavao. “Dva dinara, druže” mi je najjača pisma. Uvijek sam volio kad pisme potežu ta pitanja socijalne tematike. To se vidi i u mom radu. Moram tu spomenuti i pismu “Neke su žene pratile vojnike” koja me podsjećala na curu i odlazak u vojsku.

Foto: Luka Ištuk

6. Dire Straits – Brothers in Arms (1985.)

Iz tog perioda moram navesti i ovaj album. Pjesma “Brothers in Arms” mi je uvijek bila nešto nadnaravno. Bio sam na njihovom koncertu u Splitu na Gripama. Tad su me u potpunosti osvojili.

7. Muse – Absolution (2003)

Kada sam se počeo ozbiljno baviti autorskom glazbom odlučio sam napraviti jednu distancu od silnog preslušavanja istih autora, istih albuma. Čisto da moj autorski rad ne bi trpio. Nisam želio nikad nešto nesvjesno iskopirati. Osim atmosfere, to je nešto čemu čovjek ne može odoljeti. Bacio bih ja tu i tamo uho, naravno. Taj je period trajao sve dok mi dica nisu malo porasla.  Ja sam njih upoznava s glazbom, a i oni mene. Tu valja istaknuti grupu Muse koju volimo. Kupili smo nekoliko njihovih albuma, ali volio bih istaknuti album “Absolution”. Cili mi je album odličan, kao i istoimena pisma. Drugačija je od bilo čega što sam do tada čuo. 

8. Coldplay – Parachutes (2000.)

Kada sam čuo naslovnu pjesmu tog albuma ostao sam paf. Mogu reći i da mi je obilježila jedan dio karijere.

9. Paolo Nutini – These Streets

U zadnje vrijeme njega slušam. Kad kažem u zadnje vrijeme, mislim da sam ga počeo slušati prije nekih deset godina. Njega su mi, recimo, dica otkrila. Tada sam preslušao album “These Streets” jedno deset puta. Volim sve s tog albuma, a posebno pismu “Rewind”. Nutini je poseban kantautor. Stvarno je iznadprosječan, a opet tako jednostavan. To mi se baš sviđa.

“Bilo je toga još, ali tko će o svemu pričati. Eto, izdvojili smo ipak nešto što je obilježilo mene kao slušača glazbe, a zasigurno i moj glazbeni rad”, rekao je Hari za kraj gostovanja u rubrici Moj +1 Music Boxa.

Sretno, Hari, na koncertu u Lisinskom, 13.5. Za sve one koji nisu još nabavili ulaznicu, ostalo je još nešto primjeraka, a možete ih kupiti u sustavu Ulaznice.hr ili na blagajnama Lisinskog.

Foto: Petra Srđenović





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI