Moje slušanje Hladnog piva započelo je 1999. godine „Pobjedom“ da bi tek onda počeo otkrivati albume „Džinovski“, „G.A.D.“ i „Desetka“, tri najvažnija trofeja ovog punk sastava iz Gajnica.
Odmah treba reći, Hladno pivo je bilo više od punk benda, jer su ga slušali i oni koji nisu punkeri, pogotovo zbog njihovih britkih tekstova isprepletenih humorom, ali i svirke koja je bila ispunjena nepatvorenom energijom. Bili su izravni, iskreni, bez pardona, ali i sjajni glazbenici. Da, bili, jer ih više nećemo slušati na pozornici, barem ne u Domu sportova i barem ne u ovom obliku. Ako gledamo prva tri albuma onda možemo reći da su tih godina HP-ovci vladali hrvatskom punk scenom, a nakon toga kreće sazrijevanje benda. Tu prije svega mislim na autorski pečat Mile Kekina. Njegovi tekstovi postaju sve dublji, pjesme postaju emotivnije, a zvuk počinje sve više odmicati od čistog punka. Hladno pivo je pred kraj diskografskog puta počelo biti sve manje zanimljivo. No, to ih nije spriječilo da postanu i ostanu jedan od najboljih live bendova u Hrvatskoj. Sve do danas, sve do zadnjeg Doma sportova. Ili zadnja dva Doma sportova.
Foto: Ivica Drusany / Hladno pivo, 35 godina – Dom sportova 13.10.2022.
Drugi koncert bio je doista neponovljivo iskustvo. Takvu energiju među publikom nisam dugo vidio u maloj dvorani Doma sportova. Nije Hladno pivo bilo samo na pozornici. Hladno pivo letjelo je i iznad publike, a kose i brojne majice i duksice s HP natpisima bili su natopljeni pivom i znojem. I to bez obzira što početak koncerta nije donio najveće hitove. Vrisak i oduševljenje brojnih obožavatelja u rasprodanom Domu sportova počeli su minutama prije koncerta, a natpis na displayu iza benda koji je prikazivao brojku 35 značilo je samo jedno – bilo je ovo neponovljivo iskustvo, 35 godina čistog punk rocka. „Pjevajte nešto ljubavno“, „Nema više“, „Ne volim te“, „Šamar“, „Samo za taj osjećaj“, „Firma“, „Zimmer Frei“, „Politika“, „Teško je ful biti cool“, Soundtrack za život“, „Biološki sat“, „Pravo ja“, hitovi su se nizali, bilo je i onih malo manjih hitova, ali i nije bilo nekih pjesama za koje smo očekivali da će ih biti na set listi. Ipak je ovo kraj. Zašto ne završiti onako kako se i počelo – punkerski.
Foto: Ivica Drusany / Hladno pivo, 35 godina – Dom sportova 13.10.2022.
No, Hladno pivo se s godinama promijenilo, promijenila se i publika. Sinoć je u Domu sportova bilo najmanje punkera, a pozornicom baš i nije vladala toliko velika energija kako je to bilo prije. I Kekin se promijenio, od punk autora počeo se više približavati indie sceni i nekim novim trendovima. Nije više ni on prgav kako se to činilo na pjesmama s prva tri albuma. Možda to dođe s godinama, možda je problem što punk više nije toliko zastupljen u svijetu glazbe kao prije, barem ne u onom svojem izvornom obliku. A možda je u pitanju samo umor. Ipak je prošlo 35 godina, kao nečiji radni staž. Puno je tu kilometara u nogama, puno gradova i pozornica, razumljivo je da energija ne može više biti ista. I još uz sve to treba biti kreativan i diskografski aktivan. Stoga, ako je trebalo završiti, onda je bolje da to bude sada, nego da čekamo neki novi album misleći da će biti bolji od prethodnika, dok u međuvremenu Mile izbacuje neki novi indie rock album pokušavajući u fokus staviti svoje autorstvo. Ako ćemo iskreno, Mile nikada nije bio pjevač, stoga mu je punk glazba i odgovarala, a upravo zahvaljujući Hladnom pivu ostat će upamćen kao jedan od najvažnijih, takoreći rock autora i frontmena u Hrvatskoj od devedesetih do danas.
Foto: Ivica Drusany / Hladno pivo, 35 godina – Dom sportova 13.10.2022.
Na kraju dana ili na kraju ova dva koncerta u Domu sportova zapravo nije važno što se publika promijenila, što se bend promijenio, što razglas nije bio toliko savršen koliko bi možda trebao biti – bitno je da je Hladno pivo obilježilo živote svima nama. Osnovna škola, srednja škola, izlasci, kućne zabave – Hladno pivo je bilo neizostavno na set listama. Pjevalo se tada iz sveg glasa, pjevalo se i sinoć. I moje grlo je ove subote kao i vrijeme, tmurno, ali divna sjećanja će ostati. Hladno pivo još ima za odraditi nekoliko koncerata, a potom kreće pauza. Kažu, dulja, a mi znamo da će biti vječna. Osjećamo to, osjećaju i oni koji su bili sinoć na pozornici. I što nam sada preostaje? Popit hladno pivo i stisnut se uz nečije toplo dupe – i bit će nam super!
* fotografije koje prate članak su s prvog od dva oproštajna koncerta u Domu sportova
Foto: Ivica Drusany