Eto dočekasmo napokon i taj dan. Nakon tri godine, od koje su dvije otpale na otkazivanje zbog pandemije, napokon nam se na velika vrata vraća naš najveći rock festival, INmusic fetival koji se već tradicionalno u ovo vrijeme održava na zagrebačkom jezeru Jarun.
Kada kažem napokon onda to doista i mislim jer ipak je ovo najveći rock festival koji se ikada održavao u ovoj državi, a u ovome njegovom petnaestom izdanju vrijedni organizatori su se potrudili da ovo, petnaesto izdanje festivala stvarno upamtimo kao nešto čega se ne bi postidjeli organizatori u puno ozbiljnijim državama i organizatori koji raspolažu s puno većim budžetima. Dvije godine koliko je festival zbog svima znanih okolnosti bio na stand byju donio je vjerojatno organizatorima hrpu briga, ali usprkos svemu festival se održao i ove godine nam stvarno nudi vjerojatno najimpresivniji line up do sad. Možda je nažalost zbog kojekakvih okolnosti poneko ime i otpalo koje je bilo najavljeno prije dvije godine, ali imena koja su u ovogodišnjem line upu garantiraju nam ove godine odličan provod.
Čast da otvori ovogodišnje jubilarno izdanje INmusic festivala pripalo je Bugarima. Nocktern su pobjednici INmusic Breakthrough natječaja i ovi electro rockeri su na Main stageu zasvirali kao prvi izvođači ovogodišnjeg izdanja festivala, a i kao prvi izvođači nakon tri godine. Vrlo brzo nakon njih otvoren je i World stage na kojem su nam se predstavili Splićani The Splitters sa svojom verzijom splitske škole bluesa i rocka. Nakon njih ponovo se vraćamo na Main i gledamo Paul the Walrus i njihov rock prožet psihodeličnim pop primjesama. Benston, novi projekt u kojemu su između ostalih neki bivši članovi Majki i Gatuza čvrsto su otprašili svoj set, a nakon njih smo ponovo na glavnoj bini uz vrlo simpatične, raspoložene i rasplesane Španjolke iz benda Hinds. Razdrmale su cure već lijepi broj publike koji se okupio ispred njih. Odlazimo na Hidden stage i gledamo Slow Cured, mladi bend koji je na ovogodišnje izdanje stigao preko fantastičnog projekta Superval, a preko ovoga projekta pogledat ćemo još tijekom festivala tri odlična mlada benda. Ovi “klinci“ su više nego opravdali ukazano im povjerenje, a svakako je svima preporuka da svaki dan u 19 sati navrate do Hidden stagea jer ćete sigurno biti prvo iznenađeni, a onda i oduševljeni onim što ćete čuti od ovih mladih izabranih bendova sa Supervala.
KOI KOI smo prvi put čuli na kompilaciji Hali Gali, a kasnije smo ih još nekoliko puta pogledali i svaki put su sve bolji. Ovaj beogradski bend na World stageu se predstavio moćno i u dobrom svjetlu, a i publika ih je odlično prihvatila, šutke su počele. Nakon njihovog nastupa žurimo na Main stage, stižu Idles i za mene počinje vjerojatno najzanimljiviji dio ne samo prvog dana nego možda i cijelog festivala. Ako bih morao sa samo jednom riječi opisati sinoćnji nastup Idlesa onda bi to naravno bio naslov njihova prvijenca “Brutalism“. Brutalizam do bola. Od brutalnih šutki do brutalnog singalonga prvih pedesetak redova, izvukli su iz nas hrpu znoja. Skakali smo, čučali smo, jebali smo kraljicu, svega je bilo. Prošetali su nas kroz cjelokupnu svoju diskografiju, a naravno najbolje su prihvaćene “stare“ stvari s “Brutalism” i “Joy as an Act of Ressistance”, ali i “Ultra Mono” i “Crawler” su imali svoje odlične trenutke sinoć. Odličan show, a na kraju posveta migrantima i zakucavanje s “Danny Nedelko” i “Rottweiler”.
Fontaines D.C. su krenuli odmah nakon Idlesa na drugačiji način, ali ponovo su dokazali koliko je to moćan bend. Prije nekoliko godina kada su prvi put nastupili na INmusicu na Hidden stageu otišao sam (kao fan The Smithsa) na pola nastupa Johnnya Marra do šatora pogledati Fontaines D.C. i ne da nisam požalio, nego sam bio više nego oduševljen i na kraju sam na ovome portalu napisao da su bili najbolji koncert festivala. I dalje to mislim, a sinoć su nas na World stage livadi ponovo oduševili, i to pred ogromnim brojem publike. Oni su nešto veći naglasak dali na zadnji, odličan im treći album “Skinty Fia”, kojega predstavljaju na ovoj turneji, ali nismo ostali uskraćeni niti za stare zgoditke s prva dva albuma. Većinu mojih omiljenih stvari sam čuo sinoć, u moćnim verzijama i sa zanimljivim koreografijama. “A Hero’s Death”, “Televised Mind”, “Jackie Down The Line”,” Sha, Sha, Sha” još mi odzvanjaju u ušima. Fantastičan bend.
Nakon njih još jedni od headlinera festivala, ovaj put ne toliko alternativno kao ova dva benda prije, nešto je to ipak komercijalnija glazba, ali The Killers, rockeri iz Las Vegasa svakako su nešto što zadnjih dvadesetak godina ima svoje veliko sljedbeništvo. Ne mogu reći da nisam bio fan prvijenca “Hot Fuss” i na sreću sinoć su naravno s njega izveli i najviše pjesama, a oduševljena mnogobrojna publika je pozdravila s ovacijama svaku stvar koju su The Killers odsvirali. “Somebody Told Me” je i mene izula iz patika, a na samom kraju “The Man”, “Human” i “Mr. Brightside” i kompletnu publiku. Brandon Flowers suvereno je vodio bend kroz koncert i šarmirao publiku kao prava faca iz Las Vegasa, a velika je stvar kad ti na festival u Hrvatskoj u ova današnja vremena kao jedan od headlinera dođe bend iz Amerike.
Nakon njih, prezadovoljan prvim danom festivala lagano sam se zaputio prema izlazu iako je bilo još možda i nešto za pogledati, ali na neki način treba sačuvati i noge i glavu za još tri opaka dana. Otvaranje prvog dana jubilarnog petnaestog izdanja INmusic festivala prošlo je fantastično, nadam se da će se tako i nastaviti i nadam se da se svi vidimo danas na jarunskom jezeru.
Foto: Rob Loud (Exit festival)