Francuski kvartet Irnini Mons još je jedno sjajno ime MENT festivala u Ljubljani koji je održan od 21. do 25. veljače ove godine, a koji spada zasigurno i u najzanimljivija imena francuske glazbene scene.
Irnini Mons su dobili ime po vulkanu na Veneri, što nije jedina posebnost oko njih jer, naime, ova četvorka ujedno ima i četiri vokala, a nastali su iz punk benda Decibelles koji je snimao za legendarnog američkog producenta i audio inženjera Stevea Albinija. Ili što bi u šali rekao basist benda, Guillaume Dante Carle, to je mitološki dio priče oko Irnini Monsa. Guillaume je zapravo bio dio tog benda zajedno s gitaristicom Sabrinom Duval i bubnjaricom Fanny Bouland. Kao Irnini Mons, u kojemu je još gitarist Valentin Fayaud, sviraju već dvije i pol godine i 26. travnja objavit će svoj prvi dugosvirajući album. Prije godinu i pol dana objavili su mini LP, a potom su se prošle godine vratili u studio i snimili ostatak pjesama. Nove pjesme već izvode na koncertima i obožavateljima se, kažu, sviđa novi smjer benda. 7. ožujka stiže i novi singl koji će pokazati najbolju sliku nadolazećeg albuma. Kažu da se ne razlikuje previše od prvog materijala, ali je više pop.
Kada sam ih pitao kako bi sami sebe opisali, rekli su – malo pop, malo rock. A onda usput postanu i zbor. “Vokali su dobar dio identiteta benda. Doslovno smo post punk jer smo prije imali punk bend, a sada smo post”, kaže uz osmijeh Guillaume dok mu ostatak benda čestita na dobroj fori. Inače, dosta vremena provode na pozornici, pa su prije Ljubljane nastupali u Zagrebu, potom u Italiji i Francuskoj, a sljedeći koncerti su ponovno u rodnoj zemlji. Bili su i u Njemačkoj, a u Berlinu su svirali nekoliko puta.
“Francuska glazbena scena je vrlo zanimljiva jer je dosta raznovrsna”, priznaje mi Valentin i dodaje da se čak žanrovski razlikuju ovisno o kraju Francuske iz kojeg dolaze. “Na sjeverozapadu je više zastupljen UK indie rock, a sjajnih bendova ima i u našem Lyionu, dok se u isto vrijeme negdje drugdje pojavljuje i nova kantautorska pop ili indie pop scena”, ističe. “Nema puno nezavisnih bendova koji pjevaju na francuskom jeziku što je dobro za nas”, kaže Guillaume. Inače, booking agenti su na jednom panelu na MENT-u govorili o ovoj temi i zaključili kako bendovi iz malih zemalja više pjevaju na engleskom nego na domaćem jeziku kako bi što lakše prošli na stranom tržištu, dok bendovi u većim zemljama ipak u većini ostaju pri materinjem jeziku.
“Čudno je što nam se publika u Francuskoj čudi što pjevamo na našem jeziku dok recimo publika u Njemačkoj obožava što pjevamo na francuskom, a ne na nekom lošem engleskom”, kaže Valentin.
Rekao sam im da sam pitao njihove kolege iz belgijanskog benda Ada Oda koji je jezik romantičniji, francuski ili talijanski, a isto pitanje postavio sam i njima. Guillaume mi je rekao da su nedavno bili u Italiji i da voli talijanski jezik. Fanny je dodala da je talijanski egzotičan jezik. Iz Ade Ode su rekli da je najbolji talijanski s francuskim naglaskom, pa su se iz Irnini Monsa nasmijali i dodali da očito moraju što brže naučiti govoriti talijanski.
U bendu svi jednako sudjeluju u pisanju tekstova pa su njihove teme doista jedinstvene. Valentin kaže da ih inspiriraju identični problemi njihove generacije u 30-im godinama. “Nemamo glavnu temu, nekada ni ne znamo o čemu pričamo, ali je zapravo proces najvažniji. On stvara temu”, kaže Fanny. “Nekada smo u bendu Decibelles bili pod utjecajem Philippea Katerinea, a ponekad samo želimo na zabavan način govoriti o onome što je nama važno”, kaže Guillame.
Kada govorimo o Francuzima uvijek se nekako vežu riječi poput gracioznosti, mode (Guillaume kroz osmijeh spominje prosvjede) ili umjetnost, a na pitanje jesu li Francuzi takvi i u glazbi Valentin kaže da u svakoj zemlji ima bendova koji se mogu vezati uz te riječi, ali i dodao da se primjerice francuska komercijalna scena naveliko razlikuje od nezavisne scene. A koji su njihovi najveći snovi? Guillaume kaže da bi volio biti velik u Japanu, što je zanimljivo jer su i kolege iz benda Ada Oda rekle da bi voljeli svirati tamo. “Nikada nisam bio tamo, a htio sam ići. Japanska nezavisna scena je jako cool. Iako ne mora biti Japan, može i Indonezija”, ističe. “Bilo bi dovoljno samo da nam ekonomska situacija bude dobra, što znači da sve dobro funkcionira”, slatko priznaje Fanny, ali na kraju kaže da žele i dalje samo putovati koliko god mogu jer je to nešto najljepše što mogu raditi.
Inače, Irnini Mons nastupili su na jednoj od pozornica u Starom (Ljubljanskom) gradu gdje i bend Ada Oda s kojim smo imali prilike ranije razgovarati.
Foto: Julien Minard