A, bilo bi tako lijepo, skuhati jednu kavu. Staviti na stol malo kolača ili voća. Zamračiti prostoriju. Zaključati prostoriju. I zamoliti susjedovog psa da više ne laje. Lijepo zamoliti…
Evo trenutka. Tu je. Nigdje nikoga u kući. Kao naručeno. Vrijeme je. Počinje serija. A što s večerom? I što s prljavim rubljem? Trebalo bi usisati. Pospremiti. Otići u trgovinu. Peglati! Najvažnije od svega toga dragi moji je…
Je li Ozgon mrtav, ili živ?
To je sada jedino važno. Kako su samo prekinuli prošli nastavak. Onako naglo. I nitko sada ne zna što se dogodilo s čovjekom. Jesu li ga oteli? Tko ga je oteo? Možda mu je to bio brat, za kojega ne zna. A što s njegovom zaručnicom Selin? Je li i ona umiješana u tu otmicu? Moglo bi se pretpostaviti. Onaj otmičar, onaj Nedžat, baš dobro izgleda. Iako ne bi trebale, sigurno su se neke žene zaljubile u njega. Što se može, birale su srcem!
Je li Ozgon mrtav, ili živ?
Kako bih mogla znati, kada je susjeda zvonila na vrata. A suprug se vratio s posla i u jednom dahu morao sve ispričati što mu se na poslu dogodilo. Kao da je to sada, u ovom trenutku najbitnije na svijetu. I ja opet neću znati
Je li Ozgon mrtav, ili je živ?
Povezano: Majka mi je unuka pirata, a otac narodni heroj