“Kino i kokice” – još uvijek uživaju u onome što rade – Music Box – Glazbeni portal

Novi album već desetljeće starog (ili mladog) benda Bang Bang, “Kino i kokice”, potvrđuje sve nagrade i pohvale koji su pokupii u proteklom desetljeću. Tijek pjesama, tekstova i izvedbe ne može biti ležerniji. Iz daleka se čuje kako još uvijek uživaju u onome što rade.

Ima li ovo novo djelo, u odnosu na predhodne albume, ono “… ali ipak…”? Tri odlična albuma, no bez pomaka naprijed-nazad, niti za korak. Ajde, više bih volio da ostane tako, nego da se pokvare. Dakle, pomak u budućnost nije postignut. Sva tri albuma zvuče identično. Moglo bi se reći da se drže pobjedničke formule. Pa koliko traje – traje. Meni to odgovara, pošto njihov zvuk stvara idealnu mjeru uzmeđu mene i moje prve pratilje, bolje polovice, dapače. Sjecište našeg ukusa je upravo grupa Bang Bang.

No, ne pita se mene, a tu je nemali broj sadašnjih štovatelja i budućih potencijalnih slušatelja koji se mogu složiti sa mnom ili ne. Vrlo mi je važno istaknuti, bez obzira na sve, Bang Bang su na strani male vojske glazbenih križara koji će više uživati svirati u manjim (ali zato prisnijim) prostorima, mješajući se s publikom, nego puniti divovske prostore nekoliko dana za redom. Volio bih da mogu, ali bih pretpostavljam, tada bio na drugoj strani barikade.

Daleko od tih mediokritetskih zbivanja, novo djelo grupe Bang Bang ležerno plovi kroz vrlo jasne, svima pristupačne tekstove. Vrlo mudro, na jednostavan način mogu prenijeti poruku da to niti malo ne ulazi u okvire naivnoga i neukusnoga. Zvuk americane vješto je upakiran u tepih glazbenog izričaja 21. stoljeća. Uvodna “Striptease” koju su izdvojili kao hit, zarazna je, pojavljuje se i na kraju albuma u remix verziji Baby Dooksa. Nažalost, zbog te verzije, sad preskačem i originalnu verziju. Dakle, ostaje nam osam pjesama u tom sendviču, a tu se događa ono po čemu su Bang Bang najjači. Kada bih bio urednik bilo kojeg izdavača, vjerojatno bih za singlove odabrao pjesme koje se samo meni sviđaju. Bilo da pjevaju žestoke rime pune srdžbe (“Do kosti”, “Malo mira”) ili melankolije (“Neman”, “Luda ljubav”), ali i optimizma (“Terapija”, moj potpuni favorit). Kao u spomenutom favoritu, odista album i “djeluje samo dok svira”. Svakako album visoke kvalitete, provjereni specijalitet Holiday Inn s 5 zvjezdica. JBG, Baby Dooks desert je malo pokvario cjelokupan doživljaj. Slastica je ipak malo preslatka.

Nikako ne smijem prešutjeti fantastičan dizajn Tina Kruhaka koji je majstorski i vizualno dojmljivo dočarao i album i eksplozivnost imena i djela ovog benda koji je već s prvim albumom ušao u povijest domaće pop glazbe.