Denis Katanec sa svojom Klinikom održao je u četvrtak, 5. listopada u punoj zagrebačkoj Tvornici kulture svoj vjerojatno najveći koncert do sad.
Nekad ipak ima neke pravde i višegodišnji trud ovog momka napokon je došao na “naplatu”. Ne znam točno koliki je kapacitet Tvornice, ne znam ni koliko je prodano ulaznica, ali svjedočili smo tome da ipak ovaj vid rokenrola ima svoju publiku koja je na kraju znala nagraditi Denisa i bend za ono što su nam pružili, a pružili su nam stvarno puno.
U nešto više od dva sata prošetali su nas kroz cjelokupni repertoar Klinike kao benda, a naravno poseban pečat bio je na zadnjem albumu “Kao zao kor” koji će vrlo vjerojatno završiti na vrhu svih relevantnih lista najboljih albuma godine, pogotovo onih koji daju naglasak na nešto što nije mainstream.
Kako rekoh, puna Tvornica kulture čekala je na bend, a kada su izašli odmah su krenuli furiozno. Otvorili su s “Klinikom”, a odmah nakon nje prelazi se na “Srećka” i zadnji album. Nisam baš mislio da će toliko ljudi već “upiti” nove pjesme, ali većina oko mene pjevala je baš svaku stvar. Nije neka tajna da Denis i Klinika imaju svoju vjernu publiku, da ne kažem sljedbu koja ih prati , pogotovo na svim zagrebačkim koncertima, ali nisu fanovi Klinike Denisa Kataneca samo Zagrepčani, bilo je dosta ljudi i sa strane, pola Sućurja je došlo na koncert, a i sȃm sam prevalio busom dvjesto kilometara do Zagreba (i još toliko po noći nazad), ali vjerujte, isplatilo se. Uživalo se u svakom trenutku koncerta.
Neću secirati svaku pjesmu koju smo čuli, a čuli smo kompletan album “Kao zao kor”, a mislim da smo čuli i skoro sve što su nam ponudili na prethodnome “Jada Jada” i prvijencu, EP-ju “Rode”. Možda mi je u brzini što i promaklo jer sam se stvarno prepustio i uživao, a koliko sam vidio tako je bilo i svuda oko mene.
Bend je fantastičan, Brane Norac je sa svojom gitarom oduševio sve, ona teška distorzija u pojedinim dijelovima tako je dobro legla na taj psihodelični, pomalo pop folk, a samozatajni Karlo Cmrk na basu i Vinko Vujec na bubnjevima savršena su podloga za ono što smo čuli. Sȃm Denis je uvijek priča za sebe, u Tvornici vidno emotivan i bez puno priče, ali duboko fokusiran i skoro pa u transu dok pjeva. Vjerujem kako je i sȃm bio svjestan da je ovo ipak bila kruna njegove dosadašnje karijere i da nakon svega stvari trebaju ići samo dobrim putem. Čak je i rekao u jednom trenutku “… i da ništa poslije ovoga ne bude, zbog ovoga večeras je sve ovo do sad vrijedilo raditi…”.
Vjerna publika, “Kliničari”, kako sam već rekao, novi album su već potpuno “savladali”, a ne treba ni pričati kako su prihvaćeni bili neki “stari” ziceri. Uz Pejotl, Patkicu, Rode i uz veliku pomoć koju je pružao “zao kor” pjevača Tvornica se tresla. Dva sata, i nešto više, trajalo je ovo uživanje, a nakon toga uz naklon publici, potpuno mokri od znoja muzičari su otišli. Publika je znala nagraditi ono što su čuli i vidjeli, a vjerujem da će velika većina onih koji su bili u Tvornici kulture svakako doći i na sljedeće Kliničke nastupe.
Ogromna količina pozitivne energije na njihovim koncertima se širi i nadam se da će to napokon biti i šire prepoznato, a na kraju i valorizirano na neki pravedan način. Ne radi puno stvari u ovoj državi kako treba, treba znati potražiti pravu pomoć ako vam nije dobro, a što se mene tiče u svakom slučaju preporučujem posjet ovoj “klinici”, jer Klinika Denisa Kataneca je klinika za sreću.
Foto: Perica Šimundić