Još jedan u nizu programa u organizaciji Kazališno-koncertne dvorane “Ivana Brlić-Mažuranić” u Slavonskom Brodu, u njihovoj slavljeničkoj godini, a koji je opravdao očekivanja publike.
…Uno, due, tre, quattro… Da, da, kvartet… Na čelu s vrhunskim pop rock autorom koji već godinama traje na ovim prostorima i dokazana je autorska, sviračka i interpretativna veličina upravo i najviše zahvaljujući svom talentu i kvaliteti svojih pjesama. Još od Đavola i njihovih legendarnih koncerata prihvaćen od strane kritike i publike, Neno Belan iznova potvrđuje da je Majstor melodije i da te melodije ostaju u uhu publici koja ih sluša putem radio ili streaming servisa ili, pak, nosača zvuka. No, prava je stvar čuti te stvari uživo.
Foto: Tatjana Prvulović Mirković
Fiumensi obilježavaju 25 godina postojanja i na neki način logično je da turneju posvećenu lijepoj i okrugloj obljetnici započnu u gradu koji voli dobru pop i rock glazbu, u dvorani koja je također slavljenica. Nakon Darka Rundeka i Massima došao je red i na pitke, rado pjevane i često plesane skladbe dugovječnog i dugosvirajućeg i pjevajućeg glazbenika koji je spojio svjetsku muziku dodavši začine “svojih” Splita i Rijeke. Pun pogodak u programskom smislu jer u ovo sivo vrijeme dobro dođu tri ili malo više akorda skladno složeni u pjesme od kojih niti jedna nije nepoznata dolaznicima na koncert. I pjesme već ranije spomenutih Đavola ali i nove ili novije stvari jednako se prepoznaju i pjevaju zajedno s bendom. A bend – odličan i to nije kurtoazno rečeno; samo zato što je u pitanju obljetnica. Na prvom mjestu valja pohvaliti frontmena i ne samo zbog autorskoga udjela već i zbog pjevanja ali i sviranja gitare. Ritam i solo gitara ekonomično uklopljena u zvučnu sliku, kad treba. Ali i precizno odsvirana sola ne iznenađuju. Godine nastupanja su, u iskustvenom smislu, plus no ipak formu treba održavati. Neno nije štedio glas, a publika se nije štedjela u vraćanju dobre vibre iz gledališta. Olja Dešić izvanredno je vozio bas dionice; fenomenalno su zvučale rock sheme ali i reggae, ponešto virtuoznije predstavljene mogućnosti instrumenta koji je kralježnica svakoga dobrog sastava. Drugi dio osovine, bubnjar Leo Rumora, također odličan. I ne samo kao ritam “mašina” već i kao back vokal te kao “Massimo” namjesto Massima u “Zar više nema nas”.
Foto: Tatjana Prvulović Mirković
No, sve izvedene pjesme od kojih najviše valja istaknuti “Ponoćna zvona”, “Vino noći”, “Divojka sa juga” ili pak “Rock galama” čine dio dvosatne cjeline u kojoj nema praznoga hoda. Što tek kazati za “Điri, điri” ili npr. “Ulicama grada”. Zvuk je zaokružio i obojio vrsni klavijaturist Vedran Križan. Uigrano, plesno, veselo, rockerski – jednom riječju odlično. Iz vremena “kad je rock bio mlad” u ovo naše vrijeme kad valja tu mladost i na ovaj način njegovati u sebi i pokazati je kad za to dođe vrijeme. Na ovakvim koncertima. Svirali su Neno Belan i Fiumensi. Skinuli su bore i s naših godina. K’o da im je dvadeset i pet…
Foto: Tatjana Prvulović Mirković