Dunja Ercegović sredinom desetih se predstavila kao akustična kantautorica kroz projekt Lovely Quinces koji, unatoč popriličnim hvalospjevima i prerastanju u bendovski format tik pred pandemiju, još nema dugosvirajući debi. Stoga “Let Me Panic” njenog nekadašnjeg side projekta Bad Daughter predstavlja njen prvi “pravi” album i to skoro desetak godina od pojave na sceni.
Nastao u suradnji s bubnjarom i producentom Leonardom Klaićem iz She Loves Pablo, “Let Me Panic” na prvi pogled predstavlja žanrovski zaokret prema organsko-anorganskom indie popu koji je nasumično popularan posljednjih desetak godina, bilo da se radi o The Kills, Sleigh Bells ili Lani Del Rey. Klaić je lani objavio sjajan debi svog samostalnog projekta Delapse, a odjeci tog rada definitivno se čuju u vrlo kompetentnom baratanju brojnim elektronskim elementima na ovom albumu.
Kroz jedva pola sata trajanja Ercegović i Klaić predstavljaju izrazito definiran zvuk i niz izvrsno strukturiranih i pamtljivih pjesama koje bi jednako dobro mogle funkcionirati i u ranijim akustičnim ili bendovskim aranžmanima, ali puni život dobivaju upravo u ovim sineastičnim aranžmanima lagano tamnog popa punog odzvanjajućih beatova i rješenja koja odaju gitarske korijene autorskog dvojica.
Bilo bi pogrešno gledati na ovaj album kao na neku vrstu komercijalnog ustupka samo zbog upotrebe proširene zvukovne palete koja manje-više korespondira s globalnim trendovima posljednjih desetak godina. Upravo suprotno, Dunja Ercegović tek s ovim albumom u potpunosti pronalazi svoj autorski glas. Ako nakon ovog izdanja ne uslijedi dulja kreativna pauza, prave stvari za nju tek dolaze.
4.5
Vrlo dobro
4.5 out of 5