Posebno je lijep osjećaj sasvim spontano doći na koncert od kojeg nemaš prevelika očekivanja pa te nastup kompletno „izuje iz cipela“ – upravo smo tome svjedočili u nedjelju, 16. srpnja na stadionu Nereo Rocco u Trstu gdje je talijanska senzacija Måneskin nastavila svoju svjetsku turneju „Loud Kids Gets Louder“ kojom ujedno i promoviraju svoje posljednje studijsko izdanje „Rush!“.
Unatoč podjeljenim kritikama ovog posljednjeg albuma, singlovi „Mammamia“, „Supermodel“, „The Lonliest“ i „Gossip“ uvelike se vrte po radijskim postajama diljem Europe što je, naravno, popraćeno i prilično visokim pozicijama na top ljestvicama. Doista je zanimljivo i promotriti sindrom Måneskina u kombinaciji s percepcijom publike – s jedne strane, pojedinci ih doživljavaju kao eurovizijski „one hit wonder“ i „onaj bend koji ima onu obradu“ sa simpatičnim pjevačem koji fura taj „bad boy“ stil. Ipak, krije se ovdje puno više od jednog hita – riječ je o bendu koji je zaista doživio svoj „full circle“ trenutak – od prvih nastupa na ulicama Italije prije nepunih deset godina pa do dvostrukih nadolazećih koncerata na stadionima San Siro u Milanu i Stadio Olimpico u Rimu.
Foto: Nikola Knežević
Naravno, da nema Talijana ne bi bilo ni Måneskina, a prepoznao je to i Damiano David zahvalivši svojim sunarodnjacima na podršci posljednjih godina – 2017. bila je u tom smislu prekretnica cijelom bendu kad su u tadašnjoj 11. sezoni talijanskog „X Factora“ zauzeli visoko drugo mjesto – a sve ostalo je povijest, zajedno s eurovizijskim nastupom 2021. kad su postali i globalna senzacija. Ovaj je koncert po mnogočemu bio poseban – osim što je označio početak talijanskog dijela turneje (slijede nastupi na već spomenutim stadionima u Milanu i Rimu), riječ je također o prvom koncertu na ovom stadionu u posljednjih devet godina. I ono najvažnije, Måneskin je sinoć u Trstu odsvirao svoj prvi stadionski koncert u karijeri.
Foto: Nikola Knežević
I bome – bilo je posebno. Od prvih taktova nešto iza 21 sat i otvaranja s “Don’t Wanna Sleep” pa preko aktualnog singla “Gossip” i “Zitti e Buoni” jasno je kako su Måneskin apsolutna seznacija – i to sasvim opravdano, sviđali se oni vama ili ne. Prvi dojam s koncerta bio mi je “wow, ovo je baš jebeno glasno“ – i neka je! U kombinaciji sa impozantnom, ali totalno minimalističkom pozornicom i stroboskopskim efektima stvarno prisustvujete pravom spektaklu od prve do posljednje minute. Cijeli bend je savršeno uigran pri čemu bih posebno istaknula solaže Thomasa Raggija na gitari – a kad mu pridodate fantastičnu Victoriu de Angelis na basu i njihovu zajedničku gotovo dječju igru na pozornici, postaje jasno da kod Måneskina nema fejkanja – vidljivo je kako žive za to da njihova glazba dođe do što više slušatelja i u tome itekako uspijevaju.
Foto: Nikola Knežević
Kako smo se i nadali, u Trstu nam je Måneskin priuštio i nešto više od standardnih sat i trideset minuta nastupa – izveli su tako skoro čitav posljednji album „Rush!“ uz totalnu kulminaciju na hitu „Gasoline“, popraćenom spektakularnim scenskim efektima i gomilom vatre koja usprkos visokim temperaturama nikome nije smetala, upravo suprotno. S druge strane, šarmantnim silaskom u publiku i izvedbom akustičnih „Torna A Casa” i “Vant’anni” u gomilici od 25.000 posjetitelja, Damiano David i cijeli bend pokazali su kako apsolutno zaslužuju puniti stadione.
Možda i najljepši prizor ovog koncerta za mene bila je količina mlađih posjetitelja – ne mislim pritom samo na teen generaciju već i klince u pratnji roditelja koji apsolutno uživaju u svakoj pjesmi što je samo još jedan dokaz one Damianove već pomalo prožvakane izjave kako rock and roll nikad neće umrijeti. Štogod mislili o tome, u pravu je!
Piše: Nina Vrdoljak
Foto: Nikola Knežević
