U pratnji svojeg benda The Funkensteins, Matija Cvek održao je tri rasprodana koncerta u Tvornici kulture, što rijetko kome polazi za rukom na pop sceni, da ne govorim o nekome tko samostalno djeluje tek šest godina, iako je iskustvo gradio i puno prije. Ovi koncerti su stigli nešto više od godinu dana nakon rasprodanog malog Doma sportova.
Ono što smo imali prilike vidjeti u Tvornici jest jedan od najsvjetlijih trenutaka njegove mlade, ali itekako uspješne karijere. Definitivno se osjeti da jako voli pozornicu, a kad imaš prateći bend poput The Funkensteinsa, onda je želja i volja da budeš na pozornici još veća. Rijetko se kad može čuti ovakav prateći bend koji sjajno svira od pop do funky momenata. Moram tu izdvojiti gitarista Tina Švegovića koji je poznat po suradnjama i s drugim glazbenicima, a koji je u solo trenucima bio odličan. Prateće vokalistice su već impresivnom vokalu Matije Cveka dale jednu dodatnu širinu, a energija i povjerenje među njima pokazuju koliko uživaju biti zajedno na pozornici. Ono što mi je pak nelogično u ovom bendu jest beatboxer Filip Rušin. Jednostavno ne vidim njegovu ulogu na pozornici, niti je muški prateći vokal, niti sam čuo njegove beatbox linije na razglasu, niti je ovo neki hip hop ili breakbeat koncert, osim što je služio kao animator publike. A nije mu trebao ni onaj intro koncerta koji je zastarjela fora.
Matija Cvek je zaista nevjerojatan vokal, ta širina, lakoća izvedbe, kontrola i snalaženje u svakom trenutku podsjetili su me na Tošu Proeskog, a nitko se od smrti tog mladića nije pojavio na sceni i da mu može parirati. Cvek je najbliže tomu i drago mi je što sam imao prilike gledati i jednoga i drugoga na pozornici. Imaju tu posebnu zaraznu energiju koju prelako šire među publikom. Zasmetalo mi je kod Matije što previše koristi high pitch voice na koncertu i zaista nije potrebno da se više puta dokazuje koliko ga može savršeno kontrolirati i izvesti. A publika? Vrlo zanimljivo, najmanje je bilo tinejdžera, a više onih, recimo, od 25 do 40 godina. Iako sam očekivao najviše ženske publike, čak je bilo i dosta muškaraca, naravno u parovima sa svojim djevojkama ili suprugama, a bilo je i par nas solo manijaka.
Foto: zg_crnjak
Koncert je otvorio pjesmom s novog albuma, “Na pola puta”, i već pokazao kojim će smjerom ići ovaj koncert. Čuli smo i “Volim”, “Plaža”, “Nasloni se” gdje smo imali prilike osjetiti i jedan od brojnih sing-alongova s publikom ove večero. Bila je tu i “Drama” koju su sjajno izveli, “Probudi se” gdje se gitarist iskazao s opakim solom na gitari, a bio je to očito trenutak kad će se i beatboxer čuti konkretnije na rap dijelu pjesme. Kada sam već spomenuo Tošu Proeskog, njegova izvedba tamburaške pjesme “Još i danas zamiriši trešnja” je pokazala kako se odlično snalazi u različitim područjima. Tu pjesmu na Cvekovom koncertu izveo je Sergej Božić iz The Voicea i nije me previše impresionirao. Oko jednostavne pjesme nije potrebno komplicirati i izlaziti iz njezinih gabarita.
Ovaj koncert je imao i funky dio i vidi se da cijeloj ekipi plesna glazba najviše stoji. Čuli smo u tom dijelu neke autorske pjesme, poput “Džejms Bond”, ali i obradu Dvornikove “Ja bih preživio”. Bilo je još gistuju na koncertu, od gitarista Ivana Pešuta, koji je producirao zadnji Cvekov album, preko gospel sastava The Messengers koji je izazvao pravo oduševljenje kod publike, a njihove izvedbe trnce u tijelu, pogotovo kod raznih modulacija u pjesmi “Hvala”, do Dine Jelusića koji se pridružio na pozornici i izveo sa zborom “The Great Divide”.
Izveo je Cvek i druge svoje uspješnice, poput “Ptice”, “Praviš me ludim” i moje najdraže “Trebaš li me”. Repertoarom i izvedbama ovaj mladi glazbenik zadovoljio je sve kriterije, ali nažalost većina njegovih pjesama emotivno nije došla do mene. Maknimo u stranu njegov impresivan vokal, sjajno muziciranje, prateći bend, pozornicu kojom tako suvereno vlada i tri rasprodane Tvornice kulture što zaista rijetki danas mogu u Hrvatskoj. Mali je broj pjesama koji me zadovoljio ove večeri, eventualno “Praviš me ludim”, “Trebaš li me”, “Drama” i još jedna ili dvije. I u glazbenom i u tekstualnom smislu govorim. Matija još mora autorski rasti da bi došao do one zavidne razine kojom će započeti boravak na samom vrhu glazbene scene. Na dobrom je putu, ali dok god su to u pitanju pop pjesme koje ništa specijalno ne izlaze iz okvira standardnog, do tada će on kao autor biti u nekoj vrsti vakuuma u kojem se nalaze i brojni drugi autori. Želim mu još više hrabrosti i odvažnosti jer mislim da je on jedan od rijetkih koji može potegnuti i postati nova hrvatska glazbena zvijezda.
Foto: zg_crnjak
