MENT festival je svojeg trećeg dana proširio lokacije na kojima se mogu čuti neki sjajni i manje sjajni koncerti, a i ovoga puta bilo je zanimljivih konferencija na glavnoj lokaciji, u Kinu Šiška.
Konferencijski sati bili su posvećeni turnejama, pozitivnim primjerima onih koji su uspjeli probiti vlastite granice, zatim elektroničkoj sceni, glazbi u gaming industriji, PR-u, bookingu, a bilo je tu i radionica i intervjua s nekim važnim individuama iz svijeta glazbenog biznisa, poput Ivana Novaka iz Laibacha. O nekim konferencijama govorimo u zasebnim tekstovima. Dodijeljene su i Runda nagrade za najbolje u 2023. godini. Najbolji album 2023. godine imaju Ljubičice (“Dok čekamo paod”), najbolji singl Let 3 (“Mama ŠČ”), najbolji izvođač bio je Buč kesidi, a najbolji novi izvođač ZHIVA.
Koncertne lokacije osim Stare mjestne elektrane i Metelkove proširili su se na Stari (Ljubljanski) grad, Orto bar i klub K4. Morali smo se odlučiti za nešto jer je nemoguće sve vidjeti i čuti, pa smo se ipak koncentrirali najviše na Metelkovu iako je umor utjecao na koncentraciju ovoga puta, pa je ponoć bila ta barijera koja se nije mogla probiti. Stari se! Ali to me nije moglo spriječiti da se popnem na Stari grad i odradim jedan jako zanimljivi intervju, o čemu također više u zasebnim člancima.
U Gali Hali predstavili su se izvođači s kompilacije Hali gali, a večer su otvorili članovi benda Ubili su batlera. Nisu mi nešto posebno sjeli, više je to bila neka buka u kombinaciji s draljenjem, nego prava svirka. Riječi koje su izlazile iz usta pjevača nisam prepoznao, a nije bilo dobro ni sviranje gitare pa se na prvoj pjesmi dosta tonova fulalo. Jasno mi je da je dosta bendova s beogradske scene noise ili njeguje među ostalima noise rock zvuk, ali ovo je noise koji baš nisam razumio. Pripisat ću to tremi, a što se dalje događalo ne bih znao reći jer morate shvatiti da je ovo showcase festival i na jednom bendu se možete zadržati maksimalno 15 minuta jer već morate ići na drugu pozornicu. Mislim, ne morate, ali ako želite što više izvođača čuti, onda ste primorani.
Na najslađoj pozornici u Metelkovoj, Channel Zero, otišao sam na kratko poslušati nadolazeću njemačku zvijezdu nand, a mogao bih ga opisati kao pocket palmu na njemački način i s manje talenta. Melodijski i atmosferski je bio zanimljiv, moram priznati, iako je to više midi spika, nego organska, no njegov vokal je pokvario sve. To su ti moderni vokali koji misle da mogu biti izvan tonaliteta i normalno funkcionirati, ali to nije to. Osim ako nije u pitanju nekakav spoken word ili neka noise spika gdje vokal ne mora nužno biti u fokusu i u potpunosti u nekoj ideali. Ali slušajući recimo Joshuu Idehena iz Britanije večer prije na istom mjestu, ovaj njemački glazbenik bio je miljama daleko. Njegov vokal je bio niti pop, niti spoken word, niti hip hop. Bilo je to nešto između što doista ne odgovara ovoj vrsti synth popa.
Pruillip
I kad sam mislio da će ova večer biti loša iznenadili su me sludge metalci Pruillip iz Belgije koji su nastupili na najmračnijoj pozornici, u klubu Gromka u sklopu Metelkove. Bili su mračni, crni, konkretni, s nevjerojatnom energijom, a iza benda stoji samo dvojac na gitari i bubnjevima s tim da je bubnjarka Annelies Van Dinter i pjevačica. Taj slow tempo polako prolazi kroz tijelo i stvara trnca, a ušna osjetila bez obzira na dva instrumenta bivaju zadovoljena.
Uz Channel Zero najdraži stage u Metelkovoj mi je Menza pri koritu gdje se možda i najzanimljiviva glazbena fuzija prezentirala. Kavasutra, slovenski jaz fusion bend koj njeguje i funk, rock i psihodeliju, otvorio je pozornicu. Zanimljiva priča upogonjena sjajnom vožnjom na gitari, ponekada uz slide, ponekada uz čistu distorziju. Psihodelični su i na trenutke noise kao da su na puno kave danas, a ne kave sutra. Ima neke neobične ludosti u njihovoj glazbi koja zapravo odgovara. Često prelaze iz nježnijeg ili emotivnijeg stanja u psihotično. I bez obzira na vokalne trenutke, meni vokal nije bio potreban.
Vratio sam se u Channel Zero da poslušam slovenski bend Masaž. Jedinu bilješku koju imam u notesu na mobitelu jest – “dosadno”. Nije potrebno više išta reći. Potom sam krenuo prema Gali hali i vidio nevjerojatan prizor. Red je bio do Maribora i ako nisi na vrijeme došao, vjerojatno ćeš i propustiti neke nastupe. To se meni dogodilo, jednostavno više nisam mogao tamo ući, pa nisam dalje mogao slušati bendove s kompilacije Hali gali. Šteta jer sam čuo da su Koi Koi rasturili, kao i Vizelj. Ali dobro, gledao sam ih uživo već, pa sam to nekako i očekivao. Channel Zero je isto bio nemoguć više za ulazak, a ostala mi je jedino moja draga Menza pri koritu. I nisam profulao. Štoviše, ostao sam skoro na cijelom koncertu francuskog dua Belvoir. Kao što rekoh, na pozornicu su njih dvojica, jedan svira bas gitaru s efektima i dira neke dugmiće ispred sebe, a drugi ima cijeli pult s potenciometrima dovoljno za tri sljedeća života. Rezultat ove ludosti? Seksi, uvrnuto, eksperimentalno, eklektično, osvježavajuće, zaratno. Podsjetili su me na kombinaciju ranih big beat i trip hop bendova, poput Chemical Brothersa i Massice Attacka. Rekli su mi neki Francuzi ranije da je njihova scena toliko raznovrsna da se doslovno razlikuju zvukovi od regije do regije, od grada do grada. Belovir su moji pobjednici večeri.
Kavasutra
Čudo se dogodilo! Kiša je stala. Valjda je zbog toga došlo još više ljudi pa moj drugi pokušaj prema Gali hali i Channelu Zero nije prošao dobro. Jednostavno red je bio dvadesetak metara i nisam mogao doći do klubova. A i umor me savladao, što dovoljno govori da sam otišao prije ponoći do hotela i spavao sljedeći dan do popodne. Subota je generalno dan kada mnogi napuštaju MENT, ali ne bih samo tako okrenuo leđa zadnjoj večeri koja je posvećena elektroničkoj glazbenoj sceni. Underground elektronika nikad nije bila za široke mase, pa je možda onda i logičan odlazak kućama, ali baš me zanima što će nam donijeti subota. Program je sveden samo na Kino Šiška (dvije pozornice).