Odličan samostalni projekt mladog pulskog gitarista koji nam je iznjedrio upravo Superval.
Gabriel Radović je dvadesetgodišnji Puljanin s trenutno nizozemskom adresom gdje drugu godinu u Groningenu pohađa Hanza University of Applied Sciences, studijski program Music, smjer gitara i ispunjava svoj životni san da se posveti svojoj karijeri i životnom pozivu – glazbi. Gabriela pamtimo i kao gitarista i koaranžera pulskog benda Freaktion kojega je iznjedrio fantastični projekt Superval koji daje priliku mladim bendovima da kroz projekt dobiju priliku prikazati svoj rad i publici i kritici. Freaktion je prošle godine izbacio svoj album prvijac “Aesthetic-Sin”, a osim što su imali čast i priliku nastupiti na prošlododišnjem INmusic festivalu, svoj album su predstavili i u zagrebačkom klubu KSET.
Nakon Freaktiona Gabriel je krenuo dalje i u samostalnu karijeru, a prvi korak u njoj je projekt kojemu je dao ime Pseudomi, a pred nama je album “Never the Less”. Album se sastoji od 8 pjesama instrumentalnog, multi žanrovskog te orkestralnog karaktera, a kao jedan od koncepata bio je kao i u slučaju Freaktiona zamisao nekog post apokaliptičnog svijeta. Gabriel potpisuje kompletan album kao autor, a u suradnji s cijenjenim pulskim producentom Edijem Cukerićem radio je produkciju i aranžmane. U daljnjem procesu albuma mastering je odradio Pavle Miholjević, dok je za naslovnu stranu i omot albuma zaslužna Gabrielova kolegica iz Freaktiona, Vasja Šumonja.
“Never the Less” je album koji je osmislio gitarist, ali nije čisti gitaristički album.
U nešto više od tridesetak minuta albuma “Never the Less” dobili smo vrlo zanimljiva i inovativna gitarska i općenito glazbena rješenja, a bez obzira na svoju mladost Gabriel nam je donio i neke vrlo zrele i zanimljive “cake” koje ne očekujemo od tako mladog glazbenika. Gitarist je to koji ne “gimnasticira” s gitarom, zna biti vrlo žestok, ali puno tu ima lijepih i suptilnih gitarskih dionica. Zna dobro nagaziti na gas, ali zna i stati na loptu i upravo to je najveća draž Gabrielova sviranja.
Album, od uvodne “Heliks”, preko recimo vrlo zanimljive “Disturance” i smirivanja u “Entwined We Dream” do divne odjavne prog rock stvari “Show me Ocean” i njenong grande finala, raste, i svakom pjesmom ulazimo u neki poseban Gabrielov glazbeni svijet.
Na trenutke čujemo i “naratora” koji nam i govori o nekom besmislu apokaliptičnog svijeta. Od uzora i onoga što možemo čuti kao nešto što je možda i nadahnulo album su svakako Pink Floydi, pa Muse i na kraju recimo i Radiohead, ali album je poseban i svoj, Gabriel mu je svakako dao svoj osobni pečat.
Itekako nam je drago da mladi glazbenici rade svoju autorsku glazbu, pogotovo ovakav jedan segment poprilično zahtjevne glazbe koja iziskuje veliko znanje, a pogotovo kada se zna da se radi o glazbi koja nije komercijalnog karaktera.
Nadamo se da će Gabriel nastaviti sa svojim radom i glazbenim školovanjem, da će se nakon školovanja vratiti, a i da će dobiti priliku predstaviti svoj rad i album “Never the Less” široj publici.
Još jednom ću podsjetiti na projekt Superval koji daje priliku mladim glazbenicima i koji je do sada iznjedrio puno dobre glazbe, a znam da se u njihovoj “kuhinji” priprema još puno toga zanimljivoga i čim bude nešto novo svakako ćemo to i popratiti jer budućnost glazbe na ovim prostorima je u mladim ljudima. Gabrijel Radović i njegov projekt Pseudomi je samo jedan odličan primjer.