Istražujući hrvatsku glazbenu scenu s godinama otkrivate zanimljive bisere koji će vas prije svega ljudski oduševiti, a onda i glazbeno i emotivno. Nikol Ćaćić je jedna od takvih osoba.
Puležanki s bosanskim korijenima, potom riječkom pa i zagrebačkom adresom, trenutno nastanjenoj u Njemačkoj s razmišljanjima o mogućem povratku u Hrvatsku, trebalo je sedam godina da nastane materijal koji nam poručuje da smo svi mi zapravo djeca cijelog svijeta. Djeca koja usput otkrivaju razne kulture, načine glazbenog izražavanja, melodije, frekvencije i emocije koje potom postaju dio svih nas. Putuju kroz hladnoću i toplinu života imamo mogućnost stvoriti nešto jedinstveno, okupiti na jednom mjestu svu „djecu“ ovog svijeta, pri tome mislim na raznovrsnu glazbu koja će iznjedriti unikatni jezik. Nikol Ćaćić, odnosno Ether, prezentira nam taj isti jezik kroz četiri godišnja doba koja su dio njezine „Bitke na makovim poljima“, prvog solističkog studijskog albuma objavljenog nedavno za izdavačku kuću Basic & Rough.
„Slušala sam kroz jedan određeni životni period razne folklore, od skandinavskih do južnoafričkih i s vremena na vrijeme interesirao me način izražaja, ne pokušavajući imitirati, nego uzeti to kao inspiraciju da izrazim ono što se u meni nalazi“, kaže Nikol koja ovim materijalom želi potaknuti slušateljicu i slušatelja da ne razmišljaju o njezinom porijeklu, nego da pronađu sebe u svemu tome, u raznovrsnosti. „Možda svatko osjeti da je dijete svijeta“, naglašava kroz čarobni osmijeh na koji ćete uvijek naići prilikom susreta s Nikol. A i ovaj razgovor ,ili više priča o njezinom i našim životima, započeo je i završio osmijehom prožetim s tim njezinim specifičnim high pitch glasom.
No, nije život samo smijeh ili osmijeh, nego i patnja, bol, bijes, koji smo više puta spominjali uz šalicu čaja. Naime, Nikol je prvi put bijes osjetila u dvadeset i petoj godini života što govori kroz pjesmu “Da te nema”.
“Odgojena sam i naučena da bijes nije dobar i da ga trebaš staviti sa strane. ‘Ako si bijesan, suzdrži se’. Što je zapravo velika greška jer moraš i bijes osjetiti, moraš se sprijateljiti s njim, znati ga prepoznati.“ Potrebno je shvatiti da se kroz puno suza može doći do nekog novog osmijeha ili što bi rekla Nikol, „tek tada kreneš cijeniti taj osmijeh na licu jer znaš što je kada ga nema“. A bijes? „Bilo bi puno lakše kada bi djeca od malih nogu mogla znati da smiju biti i bijesna što nije ništa čudno i loše jer svi smo često bijesni.“
Puno se ljudskih emocija osjeti kroz njezinu novu glazbu, a vokalna interpretacija svim tim emocijama daje jedan još veći puno veći značaj. Nešto poput astralne projekcije, otkrivanju određenih duhova tradicije koji se skrivaju u svima nama. Možete u njezinim pjesmama osjetiti i duh našeg podneblja, Rumunjske, Bugarske, ali i orijenta, Indije, Kine ili pak neke nove duhove koji tek traže svoj identitet.
Foto: Promo
Počeci su uvijek najteži, a njezini sežu u 2015. godinu još dok je postojao trojac NLV (Nikol, Luka i Vedran) i dok je osvajao (indie) pozornice diljem Hrvatske. Višak materijala koji je bio nespojiv s tim bendom čekao je svoj trenutak koji je na koncu ipak došao.
“Pola dana sam plakala kad je album izašao. Bila sam generalno jako uzbuđena jer je bio dug proces stvaranja i snimanja. Sedam godina je to i osjećam se kao da sam poslala svoje dijete prvi put u školu nakon što sam ga odgajala sedam godina.”
Već u samom početku govorili su joj kako njezin glas odgovara uz elektroničku glazbu i spoj tradicionalnog i modernog. No, potrebno je da prođe jedno određeno vrijeme kako bi i sami bili svjesni da možemo biti dio nečega što nije uobičajeno ili nečega što može imati eklektični predznak, a da opet zadrži i duh tradicije i svega onoga što se nalazi u nama. A to je život ispričan kroz četiri godišnja doba.
“Htjela sam prikazati životni ciklus i razliku između unutarnje topline i hladnoće. Naravno, to je simbolički i svatko to može interpretirati kako sam doživljava život. Pošto je cijeli album jedan opis mog odrastanja, izrastanja iz jedne u drugu osobu, što se konstantno ponavlja u životu i što konstantno kreće iz početka, mislim da su godišnja doba dobar simbol za nekakvo jasnije shvaćanje toga”, kaže Nikol koja niti u jednom trenutku nije sumnjala u ovaj projekt. A upravo je to ključna stvar koja će ovaj projekt učiniti vidljivim, odnosno koja će ovu glazbenu priču učiniti stvarnom i opipljivom.
“Projekt je trebao moje iskustvo da bi mogao nastati. On je preslika jednog životnog iskustva. Mislim da nisam tražila ništa, nego da sam htjela neke stvari objasniti. Svi prolazimo kroz neke životne dileme, pitanja u glavi, zašto sam tu, zašto to radim, što je smisao života i onda se suočavaš s nekim strahovima i preprekama te misliš da je nekada kraj svijeta. Zapravo, kad se osvrneš shvatiš da si tu kako bi nešto naučio, izrasti u novu osobu, svaki put ispočetka krenuti.“ Možda zato Nikol najviše voli proljeće i jesen, novi početak i kraj jednog razdoblja koji će iznjedriti neki novi početak. “Na albumu je ljeto jako teško, a zima je s druge strana hladna i moraš dopustiti čak da umreš, kako bi se ponovno probudio na proljeće”. Što se može odraziti i na ljudske emocije i životna iskustva. Jer često je potrebno odumiranje nekog određenog iskustva ili emocija kako bi se mogao probuditi neki novi život. “Čak i ne moraš razmišljati o sljedećem sretnom trenutku, nego samo uvijek znati da će i taj trenutak sada, koji nije ugodan, također proći. I doći će opet sretni trenutak. Jer bez padova nema uspona.”
Nikol već razmišlja o novim poslovnim potezima koji će ovom materijalu dati i priliku da zaživi na pozornici.
“Kad čuješ gotov materijal prvo ne možeš vjerovati, a onda si žalostan jer nemaš više što raditi i nemaš se više na što fokusirati. Prošao je taj jedan proces i sad moram razmišljati o tome da moram reći nove stvari, što je strašno. Bojiš se toga”, kaže i dodaje da se definitivno želi vratiti na pozornicu. “Već smo duboko u planovima. Mislim da je to ono što mene pokreće u životu. Volim biti na pozornici i mislim da mi dobro paše”, ističe uživo iznimno nježna Nikol koja na pozornici “podivlja” i iz sebe izbacuje nevjerojatnu energiju te ostavlja puno znoja. Vraćamo se opet na bijes koji se možda može najbolje izbaciti upravo na pozornici.
“Daaaa, to full funkcionira. Moram priznati da smo sve ciljeve za ovu godinu ispunili. I ja i svi ljudi koji rade sa mnom na tome i sad radim na novim ciljevima za sljedeću godinu, a jedan od ciljeva je nekolicina koncerata s kojim bi se predstavili publici i dijelili ljubav s ljudima. Onda ćemo vidjeti kako ćemo biti uspješni.”
Svi u životu pokušavaju tražiti uspjeh ili sreću, na privatnom ili poslovnom putu. I Nikol je nakon studija otišla u Njemačku u potrazi na nekim novim životom. A Njemačka, kaže, nudi jedan potpuno drugačiji radnički život.“Radila sam i ovdje, ali kao student, što nije isto. Tamo sam mogla biti bijesna, ali da nitko to nije znao osim mojeg tadašnjeg partnera koji baš nije bio sretan s tim.” Trenutno živi u potpunosti u Njemačkoj i razmišlja o mogućem povratku u Hrvatsku. “Sve ima svoje benefite, ovdje imam puno obitelji i prijatelja koji su mi i dalje ostali bliski, a što mi i dalje najviše fali.” Pitam Nikol je li teži odlazak ili povratak na staro, a odgovara mi da se to pita svaki dan. “Je li to nešto što želim napraviti ili je to opet iz nekog straha, bijeg od same sebe tamo, što je zapravo problem – u meni ili u okolini u kojoj živim. Svima nam je lakše reći da je problem u okolini, ali nisam baš sigurna. Mislim da je poprilično sigurno pitanje bliskosti i osjećaj pripadnosti. Svi otprilike znaju da je kultura u Njemačkoj drugačija, nema te bliskosti kao ovdje, ali i otvorenosti. Sve je to u redu, oni su tako naučeni i tako žive, ali za nekoga tko je došao tamo iz xy razloga mislim da je to teško prihvatiti i naučiti kao realnost.”
Nikol na Ferragosto JAM-u 2017. godine (Foto: Nikola Knežević)
Ipak, magija njezinog osmijeha i jedinstvenog glasa čuje se i do Njemačke i nazad, a samo je pitanje vremena kada će ga i šire mase primijetiti. Nadam se da će slušatelji koji se zapute njezinim bitkama na makovim poljima osjetiti sve one emocije koje i ja osjetim slušajući ova specifična četiri godišnja doba i da će se pronaći barem u jednom od njih i prisvojiti ga. Ili što bi rekla Nikol za kraj našeg čaja uz još jedan osmijeh koji je toliko iskren i topao kao med u tom istom čaju: “Nadam se da će možda naći neku utjehu ili lijek u svemu tome”.