Pariška knjižnica prati mladu Francuskinju po imenu Odile, zaljubljenicu u knjige i knjižnice, koja je upravo dobila posao iz snova u Američkoj knjižnici u Parizu. Oduševljavao ju je Deweyjev decimalni sustav za razvrstavanje knjiga.
“Brojevi su mi se rojili u glavi kao zvijezde. 823. Brojevi su bili ključ novog života. 822. Sazviježđe nade. 841. Pred očima su mi se stvarali nizovi – 810, 840, 890 – i kasno u noć dok sam ležala u krevetu i rano ujutro kada sam išla po kroasan. Oni su predstavljali slobodu, budućnost. Osim brojeva, proučavala sam i povijest knjižnica, sve do početka 16. stoljeća.”
Kada izbije Drugi svjetski rat i Francusku okupiraju nacisti, Odilin život, životi njezinih prijatelja iz knjižnice i članova obitelji zauvijek se mijenjaju. Odile s ostalim knjižničarima poduzima sve kako bi spriječila zatvaranje knjižnice. Knjiga je ovo o moći knjiga.
„U Parizu je bilo neobično tiho, kao u velikom hotelu s jako malo gostiju, no knjižnica je vrvjela od korisnika koji su uzimali zdravo za gotovo da ćemo ostati otvoreni.“
S obzirom na to da je Pariška knjižnica nadahnuta istinitom pričom, vidljiv je značaj knjiga kao moralne potpore u teškim vremenima. Knjiga je ovo koja bi mnoge mogla motivirati na čitanje. Knjižničari su slali knjige vojnicima i prkosno ih dostavljali i židovskim članovima knjižnice kojima je dolazak u knjižnicu bio zabranjen. Pokazali su izvanredno junaštvo, pridružili su se otporu najboljim oružjem koje su imali i poznavali – knjigama. Pokazali su na kakvu se snaga i junaštvo može naći i na neočekivanim mjestima.
Kada rat konačno završi, Odile se suočava s velikom izdajom zbog koje bez riječi napušta svoj dotadašnji život.
Dvije vremenske linije
Pariška knjižnica sastoji se od dvije različite, ali međusobno povezane priče smještene u dva različita perioda. Radnje se odvija uglavnom u Američkoj knjižnici u Parizu u periodu 1939. – 1944. godine. Druga vremenska linija govori o Odilinu životu u Americi godinama kasnije kroz priču o tinejdžerici Lily u Montani 1980-ih. I Lily i Odile su se suočile gubicima u svojim životima, dijele ljubav prema jeziku, iste čežnje.
Ako volite povijesne fikcije i knjige o knjigama toplo preporučujem Parišku knjižnicu.
Povezano: Kad bih ti barem mogla reći, roman autorice Hannah Beckerman – Recenzija
Napisala: Marijana Glavaš
