Upravo je danas izašao drugi ili središnji dio trilogije “Prokletije” brodsko/zagrebačkog benda Nemeček.
Na svojemu albumu prvijencu “Prokletije I” koji je izašao 2021. godine ovaj bend, kojega je možda čak i teško žanrovski odrediti, predstavio nam se u nekom noise/folk psihodeličnom ruhu koji je na jedan izuzetno zanimljiv i nov način donio duh i tradiciju praslavenskih legendi umotanu u zamagljenu koprenu buke i distorzije. Prvijenac je izazvao poprilično zanimanje što publike, a što kritike i svi su se složili da je riječ o jednom nadasve zanimljivom djelu, a predstavljanje albuma na živim nastupima dao je jednu posebnu dimenziju.
Vedran Živković, idejni vođa Nemečeka, svoje je viđenje tradicijskog narodnog folklora uspio uobličiti u nešto novo i posebno na našoj sceni, a svakako je tome kumovala i njegova “tambura” koja do sada i nije viđana u upotrebi na ovakav način. Kako je prvijenac plivao u dalekoj crnoj slavenskoj prošlosti tako je njegov nasljednik koji je pred nama krenuo korak dalje i doveo nas do današnjeg, a i dalje distopijskog, još uvijek crnog svijeta jer očigledno Nemeček istražuje onu “crnu stranu”. Najbolje se to možda vidi pri samom pogledu na odličan cover albuma na kojemu kleče dvije djevojke u crnim maramama i “žaluju” ispred slike “Crna zastava” Ljube Babića. Izuzetna je ovo slika koja daje fantastičan background glazbi na albumu, a svakako si vrijedi dati truda i malo istražiti priču o Babićevoj slici i onome oko slike jer će u svakom slučaju dojam o albumu biti jači i jasniji.
Album žestoko otvara “Os svijeta” i odmah je jasno da se “Prokletije II” razikuje od prvijenca i u glazbenom, i u liričkom, a i u produkcijskom segmentu.
Postava koja se ustalila na ovom albumu uključuje, osim Vedrana Živkovića, i Bornu Maksana na bubnjevima koji je ujedno i producent albuma, a na sintesajzerskim divajsima je jedan od “najzaposlenijih” glazbenika kod nas, Leo Beslać. Grupa zajednički potpisuje autorstvo svih pjesama što svjedoči ujednačenoj kreativnoj viziji, a i posvećenosti konačnom proizvodu.
Za razliku od prvijenca, na “Prokletiju II” poprilično su vidljivi kraut i post rock utjecaji, a repetitivni momenti glazbi daju hladni harmonijski izričaj dok tekstualni odmak od praslavenske tradicije daje jednu dijagnozu crnog duševnog stanja današnjeg društva.
Album traje nešto oko četrdeset pet minuta i kako Vedran kaže, najbolje bi ga bilo, ako se može, odslušati “u komadu” jer onda se ne gubi nit vodilja albuma. Šest “glavnih” kompozicija “presjecaju” četiri uglavnom Beslaćeva instrumentala “Prokletije II (1, 2, 3, 4)” koji se kreću od čiste elektronike (“Tangerine Dreama”) do krauta pa čak i industriala.
“Na kraju svega (Beograd)” prigodno se nastavlja na “Os svijeta”, a središnji dio albuma zauzima fantastična, jedna pomalo i neuobičajena kompozicija Nemečeka, skoro desetominutna akustična “Olovni” u jednom pomalo Rundekovskom stilu i glazbeno i vokalno, koja završava moćnim “a la Swans” krešendom.
“Mirila” koja slijedi savršeni je nastavak, a žestoki “Kuvet” i instrumental “Miredita” koji zatvaraju album oslanjaju se poprilično na estetiku prvijenca, pogotovo “Kuvet” u kojem se vraćamo narodnoj tradiciji, zelenom Juri i kolu tako da možemo reći da je na neki način album zatvoren krug.
Sve u svemu Nemeček je na “Prokletiju II” poprilično evoluirao, kako rekoh i glazbeno, i idejno, i produkcijski, te nam je donio album koji se treba slušati s posvećenosti, a u tom slučaju svakako ćemo uživati.
Bez obzira što smo dobili drugi ili središnji dio trilogije “Prokletije” moram priznati da me već sada zanima na koji način će se priča nastaviti na završnom dijelu, kakvu će nam crnu katarzu svijeta donijeti “Prokletije III” i kakav će to svijet biti, naravno ako ga još bude.
Album je od danas službeno dostupan za streaming na svim relevantnim distribucijskim platformama, a veselimo se službenom predstavljanju albuma uživo u zagrebačkoj Močvari 29. ožujka.
Ukoliko ste u mogućnosti svakako dođite u Močvaru jer magija Nemečeka je ponajviše u live nastupima koji će i ovome odličnom albumu u živom predstavljanju zasigurno dati jednu novu i višu dimenziju.