“Šape pasje” – pianoforte – Music Box – Glazbeni portal

Film novozelandske veteranke oduševio je filmske kritičare i sudeći po više nego solidnom rezultatu na dodjeli Zlatnih globusa, možemo očekivati i borbu za Oscara. Netflix opet ima hit.

Scenaristica, redateljica i producentica Jane Campion oduševila nas je prije gotovo trideset godina svojim “Pianom”. Prva je žena koja je za već spomenuti rad dobila brojna priznanja. Druga je redateljica u povijesti koja je nominirana za Oscara, a prva koja je dobila Zlatnu palmu. Zasluženo. “Piano” je izvrstan film, a svoj doprinos redateljičinoj viziji dale su, u prvom redu glumačke izvedbe Holly Hunter i Anne Paquin uz veliku potporu velikih Harveya Keitela i Sama Neila, te glazba. Svidio mi se i “Holy Smoke”, a serija “Top of the Lake”, snimana od 2013. do 2017., također je uhvatila priključak uz sve kvalitetniju ponudu televizija. Campion nije hiperproduktivna autorica (ovo govorim u smislu broja naslova) no svakim ili gotovo svakim svojim radom dokazuje da je kvaliteta ona (njena) zvijezda vodilja koja svijetli u mraku svega i svačega što nam stiže pa i s vrlo modernih, produktivnih i komercijalno uspješnih platformi kao što je u ovom slučaju Netflix.

“Šape pasje” (doista sam zabavljen genijalnim prijevodom originala “The Power of the Dog”) govori o vlasniku ranča Phillipu Burbanku kojega je odlično utjelovio Benedict Cumberbatch i njegovom načinu življenja i suočavanju sa izazovima svakodnevice te odnosu prema bratu, suvlasniku ranča te njegovoj supruzi koja se na imanje doselila sa sinom iz prvoga braka. Složenost odnosa i nemogućnost da se prihvate drugi drugačiji koji, također imaju svoje unutarnje svemire, sukobe i dvojbe, čine osnovnu potku ovoga odličnoga rada. Kad se u to sve upetlja i situacija koja glavnoga lika gura u nešto što on ne može kontrolirati, unatoč njegovoj pameti, čvrstoći i tvrdoći stavova; dodat ćemo i cinizmu, tragičan njegov kraj je neumitan. Cumberbatchu izvrsno sekundira Jesse Plemons u ulozi njegova brata Georga. Plemons je ostvario niz briljantnih filmskih epizoda, a ostaje u pamćenju i iz serija “Fargo” odnosno “Black Mirror”. Kirsten Dunst igrala je između ostaloga i kod Larsa Von Triera, a Kodija Smith-McPheeja sjećamo se iz filma “The Road” prema odličnom romanu Cormaca McCartheya u kojem se zadovoljavajuće nosio s glumačkom veličinom Viggom Mortensenom.

Veliki adut filma je raskošna fotografija (pejzaži su fenomenalni; snimani, gle čuda, na Novom Zelandu), a o glazbi ne treba trošiti riječi. Orkestralnoj ali i komadićima banjo virtuoznosti i “šepavoj” verziji Radetzkog marša koji je Dunst sama izvodila na klaviru u filmu. Dramatika i mučnina koje se provlače kroz ovaj rad nešto sporijega tempa dovoljni su da vas, uz spomenute sastavnice filma, zadrže do samoga kraja koji je, za glavnoga lika, očekivano tragičan. Ili je kraj sretan, ovisno iz kojega kuta i rakursa se gleda? Pogledajte ovaj neobičan spoj westerna, drame i uvjetno rečeno romance, redateljice koja iskreno progovara u unutarnjim borbama čovjeka, muškarca i žene, u (za)danim povijesnim i životnim okolnostima.

Foto: Kirsty Griffin/Netflix