Početkom devedesetih su se i u nas, povodeći se za sve popularnijim glazbenim izričajem zvanog world music, počeli pojavljivati izvođači spajajući domaći izvorni folklor s raznim, tada modernim glazbenim stilovima. U umjetničkom smislu su prednjačili Legen, Lidija Bajuk i Dinja Knebl s jedne strane i pomalo nakaradnim hibridima spojenih s vrlo popularnom CRO Dance scenom poput, pada mi na pamet samo Gracia.
Isto tako, početkom devedesetih razvija se scena istarskog područja koja je do tada bila nevidljiva ostaku zemlje, a izrodila je rodonačelnike ča vala, Alena Vitasovića, dugovječne Gustafe ili pak Šajetu. Danas se čini kako dolazi do jednom malog revivala 30 godina poslije. Naime, više bih rekao da su u pitanju sporadični pucnji, nego neka snažna glazbena scena. Tu su nam ča-metal bend, Po’ metra crijeva, zatim čuvarica labinjonskog dijalekta, Elis Lovrić, i ambasadori istarskog melosa u svijetu, Veja. No, možda se razvije u nešto snažnije.
Ovaj album o kojem pišem nije nov. Originalno je objavljen na digitalnim platformama još prije dvije godine, no sada ga imamo u fizičkom obliku. Stoga se vrijedi još jednom osvrnuti na ovo nesvakidašnje djelo. Sastav koji čuva glazbenu ostavštinu svojih predaka na vrlo originalan način dovodi tradicionalne napjeve u 21. stoljeće. Ovaj bezobrazan i bogat zvuk stvaraju glazbenici s nemalim razlikama u godinama, pa vjerujem i za nijansu drugačijim tempom izgradnje vlastitog glazbenog iskustva (možda im je ta razlika donijela ubrzanje nekoliko svjetlosnih godina unaprijed). Goran Farkaš povezuje priču u cjelinu svojim snažnim i prljavim vokalom, gotovo prihodeličnim gajdama, sopilama, tamburama, ali ostatak banda drži napetu, uzdrhtalu atmosferu gotovo sablasnu, u očekivanju pojave nadnaravnih, nepoznatih i nedokučivih sila istarskih legendi i mitova.
Upravo je šteta što nisam u stanju u potpunosti uživati u priči zbog svog slabašnog poznavanja istarskog dijalekta i narječja. No i bez toga sam s velikim užitkom preslušao (već nekoliko puta) album. Zato pisanje ove recenzije spada u tešku kategoriju, ta kako dovoljno kvalitetno sročiti tekst i zainteresirati poprilično uspavanu slušalačku publiku. Svaka moja riječ je tek sjena njihovog stvarnog doživljaja. On predstavlja praznik muziciranja sastavljen od tradicije i modernih pogleda na glazbu veličanstvene recepture. Od mračnih atmosfera do lirskih trenutaka. Mora se pohvaliti i izvrstan dizajnerski rad Željka Zirduma. Elegantan ovitak izvrsno prati glazbenu priču.
Iako su već dovoljno dugo na sceni, poprilična su novost u cjelini. Možda bolje reći, osvježenje domaće scene. Bez ustezanja izjavljujem kako ovo djelo već sad treba ući u katalog Sveučilišne knjižnice kao nematerijalno dobro. I to na svjetskoj razini.