Kraj stare i početak nove godine za mnoge je depresivan, koliko god se radilo o najradosnijem mjesecu (prosincu) u godini, a dolazak nove godine i ispraćaj stare koja je velikom brzinom prošla znači samo sljedeće – još jednu godinu ćemo biti stariji i još jednu godinu smo odgodili ispunjenje nekih naših snova. Vrijeme leti, a život je kratak. Stoga, treba znati uživati u starim sjećanjima i stvarati neka nova sjećanja.
Klub Sax! koji ove godine slavi 25. rođendan definitivno je mjesto puno sjećanja, na neke dobre koncerte, na neka sjajna druženja, ja ga se sjećam i po tome što sam tamo zaražen koronavirusom na koncertu Jonathana, ali ga pamtim i po tome što sam prvi put vidio Buč Kesidi u Zagrebu (kao predgrupu Artan Liliju), pamtim ga i po prošlogodišnjem koncertu Urban&4 kad sam polupijan i bez glasa došao s domjenka svoje stare firme, gdje sam prvo pjevao s tamburašima, a onda nastavio pjevati u Saxu. Pamtim ga i po zadnjem koncertu Dječaka kad sam izašao na trećoj pjesmi van jer je unutra bio kaos. Kao da je pet milijuna ljudi došlo u prostor koji prima tisuću. Pamtim Saxi po sjajnim jazz koncertima, pop i world music koncertima. Naravno, Sax je bio mjesto i dobrih stand upova, a bome i mjesto gdje je Music Box organizirao prvu javnu tribinu na temu “Seks u glazbi i glazba u seksu” krajem 2017. godine. Kako sam već rekao, kuća puna sjećanja.
Foto: zg_crnjak
A lijepa sjećanja priuštili su mi i koncerti Urban&4, pogotovo zadnje dvije godine. Mislim da sam u te dvije godine prešao brojku od 10, a samo ove godine ih je bilo šest, uključujući i dva predstojeća u Rijeci. I često znam reći da su ovi koncerti najmanje vrlo dobri, nikada nisu osrednji ili solidni, a kamoli loši. I svaki je na svoj način poseban pa tako i ovaj u Saxu. Na koncertu je, za razliku od prethodnih, jedan dio posvetio showu The Voice te pozvao na pozornicu Marinu Ramljak koja je s njim otpjevala “Mjesto za mene” i dobila ogromne ovacije publike. Eh, da. Publika! To je jedino što mi nikada nije odgovaralo u Saxu, toliko glasna dok traju koncerti, ali glasna u priči. Bio je glasan i sing-along, ali nekako sam više čuo pričanje. I ne znam je li to do prostora da se toliko čuje ili do same publike koja zalazi u Sax. Nije bilo ugodno slušati, a kako je u jednom trenutku rekao i Damir, da parafraziram, “spustite te telefone i uživajte”. Niti jedan mobitel ne može stvoriti sjećanja, kao što ih mogu naše oči i uši, naš mozak. I za razliku od uređaja, možete ih u glavi scrollati beskonačno. Vjerujte, ljepše je. Kao i prošli put, i sada su u Saxu neke dosadne obožavateljice konstantno htjele komunicirati s Damirom i prekidati ga na svakoj rečenici, na što je Damir simpatično odgovorio – “pa nisam u Nedjeljom u 2, a ti nisi Stanković”, što je izazvalo salve smijeha.
Foto: zg_crnjak
Osim spomenutog, koncert u Saxu bio je izvrstan, razglas, barem u prvim redovima, idealno izbalansiran da su se svi instrumenti dovoljno čuli. Glazbenici isto na visini zadatka. Luku Tomana moram spomenuti. I više se ne sjećam jesam li ga ikada spominjao u nekim tekstovima i opisivao na ovaj način na koji ću ga opisati. Mnogi znaju svirati Fendera, ali rijetki znaju voditi ljubav s Fender gitarom, da se tako izrazim. I kad treba biti nježna i kad treba biti gruba, Luka Toman se zna savršeno sljubiti s njom i stvoriti zvuk kakav rijetko čujete. Osim Fendera koristi i još neke gitare poput custom gitare Cats, da ne ispadne da je sve u Fenderu (iako najviše koristi zlatnog Fender Strata). Samo pravi gitaristi imaju svoj zvuk, a drugi su samo kopije. Anton iz Partibrejkersa na svojem Fenderu ima jedinstveni zvuk, Stefanovski na svojem Fenderu također, a bome i Luka ima svoj, kao i stil sviranja. Baš kao što je Nikola Radman znao odsvirati gitaru na “Odlučio sam da te volim”, na svoj jedinstven način. Čak je i Urban u jednom intervjuu rekao da je ta gitarska dionica snimljena za “Žena dijete” u probnom pokušaju. Prodoran, iznimno širok zvuk (govorim sada o Tomanovoj gitari), stvara trnce, siječe srce, prolazi kroz ušna osjetila kao TGV francuskim željeznicama. Zavolite taj zvuk na prvo slušanje. Luka je s Damirove desne strane bio, a s lijeve Sandi Bratonja, koji prolazi vratom i žicama svojeg basa kao rijetki svirači na hrvatskoj glazbenoj sceni, čak ide u netipične širine za ovakvu vrstu glazbe. A osim toga stvara zvukove na (midi) klavijaturama i pjeva savršeno drugi glas u bendu. Do njega je Saša Markovski, možda i nedovoljno istican glazbenik na pozornici, što kao klavijaturist koji stvara idealnu pozadinsku atmosferu na pjesmama, što kao drugi back vokal. Najviše je zasjao, kao i uvijek, na meni jednoj od najdražih pjesama, “Moja”. I naravno, bubnjar Marko Bradaschia, samozajtan, a itekako važan faktor u bendu. Sve zajedno, velika sretna obitelj, što javno pokazuju na pozornici, ne samo skladnim sviranjem, nego i emocijama koje proživljavaju tijekom sviranja, kao i čestim prisnim trenucima tijekom koncerata. Možda se ponavljam s nekim epitetima i izjavama, ali to samo govori kakvi su njihovi koncerti.
Foto: zg_crnjak
U set listi nije bilo iznenađenja, pretežno najveći hitovi isprepleteni s pjesmama i dalje aktualnog albuma “Lipanj, srpanj, kolovoz”. Nismo čuli novu pjesmu objavljenu na isti dan u podne, ali ima još vremena, možda je Rijeka taj grad gdje će premijerno izvesti “Blijeda u proljeće”. Od starih hitova, osim spomenutih “Moja” i “Mjesto za mene” čuli smo i “Malu trubu”, “Odlučio sam da te volim”, isto tako dirljive “Ruke”, atmosferski mračnu “Sutra ćemo pričati”, a na bisu nas je obradovao “Nebom” i “Astronautom”. Od novih hitova, “Kuća puna sjećanja” me rastavila na proste faktore svojim tekstom, ništa udaljenija nije bila niti “Iskra”, a čuli smo među ostalima i “Dobar znak (Talijaneza)”, “Nitko osim nas”, “Sama”, “Div” i na bisu “Biram ptice”. Rijetko na koncertima izvode pjesmu “Kasno je za ljubav (Ruske šume)”, stoga su iznenadili publiku dodavanjem ove pjesme na set listu.
Foto: zg_crnjak
Predamnom su još dva koncerta Urban&4 u riječkom Pogonu kulture pa neću ispucati sve riječi, iako bih mogao danima pisati o njihovim koncertima. Publika je tražila još koji u Saxu, ali bio je ovo samo jedan, intiman. Sretno prvih četvrt stoljeća Saxu, toliko od mene za ovu godinu u tom klubu. Nadam se da će za Urbana i Četvorku biti sretna i 2024. godina za koju najavljuju novi studijski album. Isto tako se nadam da će biti i koncerata, ako ne neki zagrebački, onda makar riječki ili brijunski. Dolazim, gdje god nastupali.
Foto: zg_crnjak
