Rijetki su oni koji su iz Hrvatske, a da su osjetili kako je to biti dio svjetske glazbene scene i industrije. Među njima je proslavljeni i nagrađivani violončelist HAUSER koji u listopadu nastavlja svoju solističku turneju “Rebel with a Cello” s kojom dolazi u Hrvatsku.
Još tijekom mega uspješnog projekta 2CELLOS kojim su osvojili svijet, obišli ga, promovirali na najbolji način svoj talent, ovaj dvojac je zasebno radio i vlastite projekte, od klasike preko popularne glazbe do crossovera. HAUSER iza sebe ima album s Oliverom Dragojevićem, suradnju s London Symphony Orchestrom na albumu klasične glazbe, suradnju s Czech Studio Orchestrom na glazbi legendarnog Ennija Morriconea, dok je njegov aktualni projekt „The Player“ već osvojio svijet. Kako HAUSER glasi za velikog romantičara među glazbenicima, zasigurno je bio veliki užitak obraditi neke od najvećih svjetskih latino hitova i staviti na album „The Player“.
„Rebel with a Cello“ je naziv njegove nove svjetske turneje kojom spaja emocije i strast, klasično i moderno, odnosno na neki način pojašnjava kako je to biti „buntovnik“ na svjetskoj klasičnoj sceni. Nije slučajna ni njegova suradnja s Oliverom Dragojevićem. Ovaj rođeni Puležanin u intervjuu za Music Boxu ponajprije zahvaljuje svojoj majci što je od malena u njegovo srce usadila glazbu.
„Zapravo sam kao mali još slušao klasiku i Olivera kojeg sam čuo još s dvije ili tri godine. Odmah sam znao da je u pitanju nešto posebno. Osjećao sam to. Mama je puštala klasiku i imao sam tu sreću da sam kao klinac upijao najbolju glazbu svijeta, sva ta remek-djela, simfonije Mozarta, Beethovena, Bacha. Prirodno je sve to bilo dio mene kad sam bio klinac. Nikad zapravo nisam morao ništa forsirati, dodatno slušati i proučavati, nego je sve bilo dio mene od malena.“
Možda je upravo to razlog zašto HAUSER ne može bez glazbe. Sveprisutna je u njegovom životu i nikada se od nje ne mora odmarati. „Imam taj problem da nikada ne prestajem. Uvijek je glazba tu. Dok šetam, dok jedem, dok sam na WC-u, dok spavam i sanjam. Glazba je jedan veliki pokretač i inspiracija da jednostavno ne mogu stati.“ No, paradoksalno je da mu tijekom karijere novinari više postavljaju pitanja koja se najmanje tiču glazbe. Na pitanje smeta li mu to, u svom stilu odgovara: „Toliko sam već naviknut na to da mi je šok kada nije tako. Sad si me baš iznenadio. Pričat ćemo o muzici? Wow! Sad se čak i ja moram nekako prisjetiti kako je to bilo.“
Foto: Krisztian Bodis
Glazba se često javlja u snovima, netko na temelju snova može zapisati i pjesmu pa i izgraditi karijeru, kao što je to činio, primjerice, legendarni Beatle, Paul McCartney. Naime, pjesma „Yesterday“ je nastala iz njegovog sna. A u tom slučaju san postaje stvarnost, a stvarnost dovodi do toga da ova pjesma postaje jedna od najuspješnijih jednog od najboljih kantautora u povijesti i člana jednog od najboljih bendova u povijesti. Kakvi su HUSEROVI snovi?
„Cijeli život vizualiziram pa tako i sve ovo što mi se sada događa. Ali nisam samo sanjao, nego sam uzeo stvar u svoje ruke i išao k tome da moji snovi zaista postanu realnost. Možeš ti sanjati koliko hoćeš, ali ako ništa ne poduzmeš neće se ništa ni dogoditi“, tvrdi i dodaje kako je u svojem profesionalnom životu sreo neke od svojih idola čije susrete je prije mogao samo sanjati. Ističe Hansa Zimmera, filmskog skladatelja s kojima su 2CELLOS zajedno svirali, dok je sa sinom Ennija Morriconea snimio tribute ovom vjerojatno najvećem skladatelju filmske glazbe u povijesti. Ovi projekti ga itekako ispunjuju. „Kao klinac si mislio da je to nešto nedokučivo. Sada je to dio moje priče i suludo je kako se sve dogodilo.“
Posebno emotivan je bio projekt „HAUSER plays Morricone“. Kaže da je čelo rođen za filmsku glazbu. Kroz filmove je tijekom života puno lijepe glazbe i čuo. Od špageti-vestern filmova, preko „Kuma“, do „Gladijatora“. Baš kao što voli klasičnu glazbu, tako voli i klasične filmske priče. „Nisam baš neki lik od znanstvenih fantastika i izmišljenih svjetova. Volim kad je film baziran na istinitoj priči zbog koje ćeš se zapitati je li se to doista dogodilo. Uvijek su me zanimali fascinantni likovi takvih filmova. Biografski filmovi, recimo. U njima ti se neke stvari čine nemogućima, a zapravo su se dogodile u pravom životu. To me nekako inspirira.“
Iako je klasična glazba dio njegovog srca od samih početaka života, ipak je jako teško izdvojiti omiljenog skladatelja, čak niti skladatelja čiju glazbu najviše voli svirati, pa čak ni glazbeno razdoblje. „Ne, teško je to reći. Svatko je napisao neko remek-djelo. Svatko ima hrpu dobrih i ne tako dobrih djela. Svako razdoblje ima svoju čar, i barok, i klasika, i romantika. Nemoguće je izdvojiti samo jedno.“ No, kada su u pitanju instrumenti, kao svojeg životnog suputnika izabrao je čelo. Zašto?
„Kad sam imao par godina čuo sam Labuda Saint-Saensa iz ‘Karnevala životinja’ i odmah sam bio očaran tim čarobnim zvukom čela. Mogao sam vidjeti labuda kako pluta na vodi. Otmjeno je zvučalo i slikovito opisuje glazbu. Koja je to zapravo moć zvuka da ti kao dijete možeš vidjeti labuda i jezero. Fasciniralo me to kao klinca i rekao sam mami da želim svirati čelo.“ Za razliku od instrumenata u rock glazbi, kolekcionarstvo u klasičnoj glazbi je iznimno skup sport. Kolekcionarstvo ga, pak, ne zanima, svira ono što stigne i može. „Ima tih čela suludih cijena, poput Stradivarija, milijuni i milijuni vrijednosti. Mislim da je ipak važnije što tvoje ruke mogu, jer ako ne znaš svirati zvučat ćeš još gore na Stradivariju“, smije se HAUSER i uspoređuje to s lošim vozačima koji potom sjednu u Ferrari pa budu samo još gori.
Rock i crossover glazba imaju nekih sličnosti, oba žanra u sebi imaju određenu dozu buntovništva. A može li se crossover glazbenik poistovjetiti s rock zvijezdom?
„Pa da, karijere su nam praktično identične. Iako smo mi (op. a. 2CELLOS) zapravo prvi instrumentalisti koji smo došli do tog nivoa da s čelom punimo arene. To je bilo nepojmljivo godinama prije toga. Strašno sam ponosan na tu činjenicu jer je bilo jako teško za postići. To znači da kad publika kupi ulaznicu i dođe na koncert da zbilja osjeti nešto posebno. To je najveći kompliment koji možeš dobiti kao umjetnik. Ljudi su spremni kupiti ulaznicu i doputovati s raznih strana svijeta kako bi bili na tvojem koncertu. Ljudi osjete strast i ljubav i nije više bitno koju vrstu glazbe sviraš. Žele osjetiti taj doživljaj, energiju i osobnost za koju se vežu.“
Riječ buntovnik nalazi se i u nazivu njegove svjetske turneje „Rebel with a Cello“ koja uskoro stiže i u Zagreb. S njom je krenuo zapravo još prošle godine s dva koncerta. „Stvarno je bilo izvan očekivanja. Publika je bila u deliriju. A sada baš idemo na pravu turneju. Jedva čekam i baš me veseli. Pogotovo Zagreb 25.10.“, kaže HAUSER koji nam je opisao kako će izgledati njegov spektakl u Zagrebu: „Počet ćemo malo s klasikom i romantikom, filmskom glazbom uz gudače, sve postepeno raste i u drugom dijelu dolazi bend – bubnjevi, perkusije, brass sekcija i ostali – bit će showtime!“
Foto: Roger Rich
Ako ponovno usporedimo crossover i rock glazbu, za razliku od potonje, probe klasičara i nisu baš jednostavne za organizirati, pogotovo ako govorimo o svjetskoj turneji. No, u slučaju HAUSERA i ta prepreka je uspješno savladana.
„Prije našeg prvog velikog showa imali smo dva ili tri dana za raditi na tome. Čim smo izašli na pozornicu ispalo je kao da sviramo godinama. Baš smo kliknuli. Nekako si spreman za cijelu turneju i iz koncerta u koncert nešto novo otkriješ te do kraja skužiš par novih caka kojih se nisi mogao ni sjetiti na početku. Iz godine u godinu sve raste, mijenja se, nadopunjuje. Napreduješ.“
Puno je anegdota s turneja na koje je HAUSER išao tijekom karijere, što s 2CELLOS, što solo, a u šali kaže kako je u načinu života „seks, droga i rock and roll“, bilo svega samo bez sredine. „Samo seks i rock and roll (hahaha) Droga nije potrebna. Ja sam prirodno high. Glazba je moja droga i sva sreća da nikada nisam zaglibio u tom smislu. Zdravog uma nastavljam dalje.“
Nisu u pitanju samo anegdote, nego i mjesta na kojima je svirao – doista se može reći da su to najljepše pozornice na svijetu. Od svih država u kojima je bio ipak ističe onu jednu, posebnu. „Ako ćemo o kulturi i tradiciji, Italija je tu najbolja. Od glazbe, počevši od Vivaldija do opere i Morriconea na kraju, a da ne pričam o pop pjevačima – mogli bi nabrajati do sutra. Samo da uzmemo napolitanske pjesme – nema kraja. Pa hrana, pizza, kava, mozzarella, sladoled, zatim automobili poput Ferrarija, instrumenti poput Stradivarija, Amatija… Gradovi, Venecija, Rim, Napoli, pokrajine poput Toscane, prirodne ljepote – Italija je zaista neusporediva s drugim zemljama.“ A gdje je tu Hrvatska? „Mislim, Hrvatska je što se tiče prirodnih ljepota i otoka broj jedan. Čak i po prekrasnim gradovima poput Rovinja i Dubrovnika, zapravo cijela Dalmacija. Hrvatska je sjajna, ali nismo iskoristili naše posebnosti, pogotovo PR-ovski. Svijet ne zna što je tu nastalo – od kemijske i kravate do Nikole Tesle. Pazi, cijeli svijet funkcionira zbog Hrvatske. Svi koriste kemijsku, nose kravatu, koriste struju i da mi to nismo znali iskoristiti. Nismo ponosni na te neke stvari. Recimo, psi Dalmatinci. Svi znaju za pse, a ne znaju što znači Dalmatinac. Dok Talijani s druge strane naprave priču iz svega.“
HAUSER je oduvijek bio romantičar u duši, a shodno tome instrument kao što je čelo svakako mu priliči. Isto možemo reći i za latino glazbu koja je dio njegovog aktualnog albuma „The Player“. „Latino je glazba koja je prisutna u cijelom svijetu, svi plešu na bezvremenske latino hitove i vidio sam to kao nešto što može biti novi spektakl. Bez obzira što obožavam balade moraš napraviti show da ljudi na kraju zaplešu i polude. I latino mi se činio kao najbolji smjer da postignem tu histeriju u publici. Super se sve poklopilo.“
Na albumu je obradio hitove poput „Livin’ la Vida Loca“ Rickyja Martina, „La Isla Bonita“ Madonne, „Let’s Get Loud“ Jennifer Lopez ili „Waka Waka“ Shakire, a tu su i standardni poput „Sway“ Deana Martina, „Bésame mucho“ i „Quando Quando Quando“ koje su opjevali mnogi legendarni pjevači. U tome i jest čar crossover glazbe, široka lepeza pjesama koje se mogu obraditi i koje će uvijek posebno zvučati uz neki klasični instrument kao što je čelo. HAUSER je za sada posvećen obradama, no kaže da jednoga dana možda bude i radio autorsku glazbu. „Toliko je tih pjesama koje možeš obraditi s čelom, nema kraja. Iako su neki autori već počeli raditi, sin Morriconea nedavno, a Pierpaolo Guerrini koji piše Bocelliju napisao je čak za mene prekrasnu stvar ‘Intimate’ koja je nedavno izašla. A hoću li ja nešto napisati – ne znam. Mislim da bih mogao napisati dobro djelo, ali namjerno ne želim još ići toliko daleko. Jer znam koliko sam opsesivan lik, samo ću se tome posvetiti i zanemariti neke druge stvari. Tako da u neku ruku sebe namjerno sputavam da ne krenem u tom smjeru.“
Nije to jedina ideja koju ima u svojoj glavi. U nekoj budućnosti volio bi imati veću slobodu kako bi glazbu mogao objavljivati još češće. Teško ga je pratiti, naglašava: „Tebe ne može danas neki label pratiti s izdavanjima koliko bi htio. Imam ideje za 200 pjesama, a oni mogu objaviti 10, kužiš? Volio bih doći na taj nivo da imam slobodu da samo stvaram, izbacujem, stvaram, živim, idem dalje. Pregršt je toga. Kad dođem na taj nivo, možda da jednog dana imam svoj label, da me nitko ne sputava – to bi bilo idealno.“
Inače, 2CELLOS su odmah nakon velike popularnosti potpisali ugovor za Sony, a i njegov aktualni album „The Player“ objavljen je za Masterworks, label Sony Music Entertainmenta.
Koncert u Hrvatskoj se bliži, deseti mjesec je dosta blizu, a tom prilikom pitali smo HAUSERA što si želi za koncert u Areni Zagreb 25.10.
„Želim da ljudi stvarno uživaju, da dožive spektakl i da se opuste i iskuse sve emocije. Kod mene je cijeli dijapazon emocija, od tuge do sreće, skakanja i plesanja. Želim ih odvesti na taj rollercoaster svega i nadam se da će doživjeti to na najbolji mogući način.“
Ulaznice za koncert u Areni Zagreb u prodaji su u sustavu Eventim i na svim prodajnim mjestima Eventima. Očekujte neočekivano, a kada je u pitanju HAUSER onda je spektakl najmanje što se može dogoditi.
Ujedno, HAUSER je pozvao pratitelje Music Boxa na koncert u Arenu Zagreb, 25.10. ove godine:
Foto: Olaf Heine