Na samom početku odmah ću reći, za mene je album The Animatora “Anđeli nas zovu da im skinemo krila” jedan od najboljih albuma koji je ikada snimljen na ovim prostorima.
Možda će netko reći da sam sentimentalan, možda će netko reći da sam previše otišao u lokalpatriotizam jer sam kao i Krešo Blažević iz Slavonskog Broda, ali i dalje mislim da je ovaj biser od albuma nešto ponajbolje što je iznjedrio, ne samo post novi val nego općenito pop rock glazba u nas.
Foto: Đorđe Ljepojević
Lider The Animatora, Krešo Blažević otišao je krajem sedamdesetih godina (prošloga stoljeća) u Zagreb na fakultet i tamo uz svoje redovne obaveze nije zaboravio niti svoje veze s muzikom s kojom se družio od ranog djetinjstva. Korijeni The Animatora sežu uz istoimeni bend koji je izvodio neku drugačiju glazbu, popularnu u ono vrijeme, ali dolaskom novoga vala na svjetsku, a vrlo brzo i na našu scenu, Krešo preuzima Animatore i daje mu svoj izuzetni i osobni pečat.
Dvojica Brođana i dvojica Dalmatinaca činili su ovaj mali ali osebujni bend koji je od samih početaka radio isključivo autorsku (Krešinu) glazbu, a nakon prvog novovalnog udara (Prljavo kazalište, Azra, Film…) došao je red na poprilično različite utjecaje koje je imao drugi novovalni udar. Nešto neobičnija forma benda, koji je osim uobičajenog rock trija gitara/bubnjevi/bas uključivao i violinu Vatroslava Markušića, davala je Animatorima neki poseban šmek. Ubrzo nakon vrlo primjećenog nastupnog singla “Male curice / Živjeti mirno” objavljenog u jesen 1982. godine Animatori dobivaju priliku ući ponovno u studio i snimiti nastupni album s kojega su pjesme već bile poprilično izbrušene na čestim koncertima. Za producenta je odabran Željko Brodarić Jappa, splitski glazbenik iz nekadašnje grupe Metak, i bez obzira što je ovo bio drugi odabir (prvotna opcija je bila Tini Varga) na kraju se ova kombinacija pokazala kao pun pogodak jer Jappa je uspio uhvatiti onaj pravi filing koji je bend htio prenijeti publici.
Četrnaest pjesama na albumu (plus “Ljeto” kao dodatak) predstavljaju Krešu Blaževića kao vrlo zrelog autora koji se s jedne strane bavi odrastanjem i nostalgijom za mladosti u rodnom gradu, s druge strane istraživanjem novoga i velikoga grada u koji je došao i u kojem će ostati, a recimo u “Mađarcu” i čestim odlascima iz jednog grada u drugi. Presudni utjecaji na Krešinu glazbu sežu još u zlatno doba britanske pop scene šezdesetih godina i u njegovoj glazbi čujemo odjeke njemu omiljenih Kinksa i Beatlesa, a s druge strane osjećaju se i novovalni utjecaji Elvisa Costella i Joea Jacksona.
Sve ovo skupa zapakirano je u jednu savršenu pop formu i uz neki slavonski bećarski šmek iznjedren je album prepun hitova.
U vrijeme izlaska ovoga albuma radijski glazbeni urednici imali su samo vinilne ploče koje su puštali u program, a u slučaju albuma “Anđeli nas zovu da im skinemo krila” ako im se dogodilo da u program recimo umjesto A3 pjesme greškom puste B3 pjesmu sigurno ne bi pogriješili. Samo jedan hit zamijenio bi drugi hit.
Na kojem god mjestu na ovome albumu stavite iglu u brazdu uživat ćete, a rijetko koji album izdržao je toliki tijek vremena (40 godina) i još uvijek ostao svjež i aktualan do dan danas.
“Komarci (Ljeto nam se vratilo)”, “Anđeli nas zovu da im skinemo krila”, “Male curice”, “Kamo odlazi svjetlo”, “Ona nije ovdje”, “Kasno je za prosinac”, “Omladinska” ili “Ljubavna pjesma”, samo su neki od bisera ovoga albuma.
Neodoljivi šarm savršenih ljetnih hitova “Komarci (Ljeto nam se vratilo)” ili “Anđeli nas zovu da im skinemo krila” i dan-danas često možemo čuti na nekim maturalnim slavljima i tulumima.
Jedna možda zanimljivost kaže da su Anđeli na početku svirani u jednom ska ritmu dok se na jednoj probi bubnjar Animatora Tomislav Brezičević nije slučajno zaigrao uz ritmove sambe i iz svega je nastala fantastična verzija ove pjesme koju svi znamo.
Dugih četrdeset godina je prošlo od kada je ovaj album originalno objavljen, a nedavno nas je Croatia Records počastila s ovim fenomenalnim i obogaćenim reizdanjem.
Urednik Nikola Knežević dao si je velikog truda i album je obogatio mnogim fotografijama (nekima i neobjavljenima) iz arhive obitelji Blažević i arhive originalnog fotografa Đorđa Ljepojevića, te lijepim riječima eminentnih glazbenika i kritičara, Ante Tomića, Hrvoja Horvata i Krešinog prijatelja, Jugoslava Gojkovića, jednog od organizatora Memorijala u čast Kreše Blaževića. Album je reizdan na atraktivnom prozirnom tamnocrvenom vinilu.
Više od petnaestak godina je prošlo od kad nas je napustio Krešo Blažević, s jedne strane divan i samozatajni čovjek, a s druge strane glazbeni gigant čiji rad možda i nikada nije valoriziran onoliko koliko je zaslužio. U Slavonskom Brodu svake godine pod imenom “Ostat ću mlad” održava se memorijal u čast našem bivšem sugrađaninu i svake godine podsjećamo se na njegovu glazbenu i drugu ostavštinu, a u toj ostavštini su pjesme s ovoga fantastičnog albuma, ali i sa svih ostalih albuma The Animatora.
Upravo na ovogodišnjem izdanju Memorijala nastupili su ReAnimatori, bend koji je okupio Andro Purtić, nekadašnji originalni basist The Animatora i oduševili su sve Brođane.
Kao što rekoh na početku, “Anđeli nas zovu da im skinemo krila” su zasigurno jedan od najboljih albuma koji smo imali priliku čuti na ovim prostorima, a mi Brođani znamo, ovaj album moraš imati makar ne imao gramofon.
“…Sunce nas zove da priđemo bliže
Anđeli nas zovu da im skinemo krila
Za to ne treba ti valjani razlog
Za to ne trebaju filozofije
One hoće isto što i mi
One hoće isto što i mi …”