Spektakularno uprizorenje jednog od najpopularnijih baleta svih vremena u kojemu uživamo više od stotinu godina i koji nas uvijek oduševljava briljantnošću glazbe Čajkovskoga i plesne umjetnosti.
Božić je i ove godine stigao ranije. I ne mislim pri tome na konzumerističko i umjetno produljivanje (rastezanje) blagdana koji donosi veselje mahnite kupovine već na duhovni uzlet i osjećaj koji ljubitelj umjetnosti ima kad pogleda i posluša jedno od najvećih i najpopularnijih djela klasičnog baletnog repertoara- Orašara uz glazbu Pjotra Iljiča Čajkovskoga. Ovaj svevremenski komad praizveden je prije sto trideset godina u Rusiji, a originalni scenarij napisao je legendarni Marius Petipa po Hoffmanovom djelu Orašar i Kralj Miševa. Jedan od stupova ROH i svjetskoga baleta Peter Wright producent je i scenarist ove verzije koja će teško biti nadmašena. U svakom smislu, izvedbenom i produkcijskom.
Redovi za ulaznice dugi su i neprebrojivi i u Brodu i u Osijeku i u Zagrebu i diljem svijeta, ali londonski event je nešto najljepše što volitelj vrhunske umjetnosti može doživjeti. Svjedoče o tome ne samo rasprodan Covent Garden već i oduševljena publika u gotovo dvadeset zemalja svijeta u, pazite sad, devet stotina kino dvorana. Fenomenalni mađioničar (preciznije bi bilo reći čarobnjak) i majstor za mehaničke igračke i satove Drosselmeyer radio je u kraljevskoj palači i izumio mišolovku koja je ubila popriličan broj ovih stvorenja. Iz osvete Kraljica miševa bacila je „čine“ na čarobnjakova nećaka Hans-Petera pretvorivši ga u neuglednog i ružnog lutka, orašara. Jedini način za skidanje čarolije je, naravno, ljubav. To nije samo čin milosrđa nego i hrabrosti i bezuvjetne predaje najuzvišenijem osjećaju. Klara je ta koja će ovaj zahtjevni zadatak (uz pomoć anđela koji je vodi) odraditi uspješno i ponovno svojom dobrotom i nesebičnošću oduševiti malene i velike u ovo (opet) veliko i zahtjevno vrijeme.
U ulozi djevojke koja ljubavlju prelazi sve prepreke i kida čaroliju je fantastična Sae Maeda, a valja spomenuti i ostale vrhunske plesače, soliste Kraljevskoga baleta. To su Fumi Kaneko kao Šećerna vila (uvijek se sjetim Lennona jer on je često na snimanjima izgovarao Sugar Plum Fairy), zatim William Bracewell kao Princ, čarobnjaka je utjelovio Bennet Garside a Hans-Petera, odnosno Orašara izvrsni Joseph Sissens. Osim zvjezdane postave naslovnih uloga koje su maestralno otplesan valja podsjetiti na cijeli ansambl koji broji nekoliko stotina članova. Poseban poticaj za daljnje bavljenje umjetnošću bio je debi mladih djevojčica i dječaka koji su svoje nominalno sporedne uloge odlično odradili. O kostimima Julije Trevelyan Oman biranim je riječima govoreno u pauzi između dva čina, a produkcija je, s obzirom da joj to i današnja tehnologija omogućuje, na top razini. Orkestrom je ravnao Barry Wordsworth, a koncertni majstor je Sergey Levitin.
Glazba Čajkovskoga ponovno nas je, uz fantastičan ples, zavrtjela i vodila iz relnoga svijeta u svijet mašte i natrag. Čarolija je s mladića pala ali čarolija ovoga djela koje nas je ponovno oduševilo traje vječno. Bio je to posljednji operno- baletni specijal kojim nas je ove godine počastio Cinestar iz Royal Opera House iz Londona, a izvrsni programi se nastavljaju u siječnju kada ćemo moći vidjeti balet “Kao voda za čokoladu” prema bestseller romanu Laure Esquievel.
Foto: Tristram Kenton