Pravi glazbeni talenti skrivaju se u notama svoga stvaranja. U moru bezizražajnih glasova okupljenih oko nekolicine autora koji vješto manipuliraju publikom, ime Saše Jakelića donosi topao vjetar u najnovijem izdanju agilnog Menarta.
Iskreno rečeno, prvi susret s glazbom Saše Jakelića na albumu „Da te glasom pozdravin“ i uvodnom pjesmom „Bolji dani“, nije mi obećavao mnogo, zapravo, gotovo ništa. No, poštovanje prema bilo kojem obliku kantautorskog stvaranja natjerala me da skupim hrabrosti i snage da preslušam barem još koju pismu. Već druga tema „Da se bar u kišu pretvorim“ vraća me u vrijeme kada je glazba bila – glazba. Svakom sljedećom pjesmom album postaje sve kvalitetniji, a tekstovi sve iskreniji. Veliki je raspon mirisa koje stvara Sašina glazba, osjeća se veliki utjecaj dalmatinske pjesme, Roya Orbisona, Elvisa Presleya, a sve vrlo kvalitetno producirano i zvučno zaokruženo.
Ovo je materijal nastajao u proteklih deset godina koji je okupio 17 atmosferski ugođajnih pjesama (gotovo sve ih je odsvirao Saša), izvlačeći čistu i neiskvarenu priču iz dubine njegova srca. Pročitavši tekst na omotu CD-a, autora Gorana Velića, sva moja nastojanja da približim dio atmosfere ovog albuma nisu blizu onoha kako je to opisao g. Velić; „Belkantistička patina, emocija klapske pisme, melodika talijanske kancone, elvisovsko vokalno nijansiranje, knopflerovska aranžmanska minucioznost… ako sve to spojite i zaogrnete plaštom tradicije dobre dalmatinske glazbe… svi ti utjecaji njemu su bili tek polazne točke iz kojih je povukao linije koje su se presjekle u jednoj potpuno novoj, originalnoj glazbenoj točki.“
Uspoređujući ga s dalmatinskim rasadnikom glazbenih umjetnika (manje) i zanatlija (više), Saša se ističe kao vješti čuvar onoga najkvalitetnijeg u glazbeno-popularnom mediteranskom naslijeđu, ne prepuštajući se ispraznim i plitkim trikovima koji bi mu možda donijeli veću popularnost i pokoji trenutak sramote. Kod ovog njegovog ostvarenja toga nema. Možda bi netko pomislio kako je (samo) deset godina sažeo u (tek) sedamnaest pjesama malo, no vjerujem da ima mnogo više materijala, a da je ovo tek izbor najboljih ostvarenja, kao svojevrsni „best of“ njegovog stvaralaštva proteklog desetljeća. Ali ta razlika u godinama stvaranja se jednostavno ne osjeća. Nadam se da do sljedećeg izdanja nećemo čekati još jedno desetljeće i da će ovo izdanje biti dio poticaja za još kvalitetnijim materijalom kojemu još samo nedostaje jedan „snažni“ hit koji će rasturiti radio postaje. I to ne samo dalmatinske. No, možda u slučaju Saše to i nije važno.
Kao tekstopiscu sve pohvale. Ovdje se ipak ne radi o pjesništvu, no kao što sam već napisao, odlična svirka, ugodna produkcija i siguran, emotivan glas, moćan tenor, podat će vam jedno nepretenciozno djelo kojemu se možete iznova vraćati. Kao što se mi kontinentalci emotivno opraštamo od mora i s kutijom punoj probranih kamenčića i malenih školjaka zadržavamo uspomenu na proteklo ljeto s čvrstom odlukom u srcu da ćemo mu se kad-tad vratiti.