Kažu da se u Sarajevo zaljubiš na prvu. Kažu drugi jer ga nikada još nisam posjetio, ali me kod svakog spomena ili svakog uprizorenja Sarajeva u bilo kojem smislu, uključujući i za potrebe filma, sve više privlači.
Isto tako kažu ako si bio u Sarajevu, a nisi probao ćevape (iako se ovo već počelo odnositi i na cijelu Bosnu), onda Sarajevo nisi ni upoznao (tako isto i Bosnu). Svakoga dana u glavni grad Bosne i Hercegovine dolaze turisti, ne samo iz naše regije nego i cijeloga svijeta, a upravo će jedna turistica iz Zagreba dići cijeli grad na noge. Ili barem Baščaršiju. Naime, influencerica Gordana Matić (Anja Matković) odlučila je u Sarajevu provjeriti koji su najbolji ćevapi ili kako bi ona rekla – “ćevosi”. Sarajlijama se, naravno, diže kosa na glavi od pomisli da netko kaže “ćevosi”, a da ne govorimo o tome da netko iz Zagreba odlučuje koji su najbolji ćevapi u Sarajevu. Baščaršije odlučuju napraviti vlastito natjecanje, ali svašta će poći po krivu. Od toga da se ni sami ne mogu dogovoriti tko će sudjelovati u natjecanju do činjenice da će zbog toga doći do nestašice i mesa i somuna.
Ali, ako ste mislili da je ovo film o ćevapima, grdno ste se prevarili. Film govori o obitelji, odnosima unutar obitelji, prijateljstvu, konzervatizmu, ali i tipičnom Balkanu i problemima koji su za mnoge sitni, no za Balkance, ovoga puta Sarajlije, najvažniji na svijetu. Jer, što bi rekli naši stari, karikiram, ipak je tu riječ o ugledu među komšijama. A možete misliti što će komšije ili selo reći ako se pročuje da vam je kćer vegetarijanka. Sve su to situacije na koje nailaze protagonisti ovog filma koji je sjajno režirao Oscarovac Danis Tanović. Definitivno je riječ o redatelju koji kroz važne teme zna provući i one sitnice koje zapravo nose cijeli film. U “Ničijoj zemlji” to su bila stalna prepiranja na temu “tko je počeo rat”, a u “Deset u pola” je to “čiji su ćevapi bolji”.
Sarajevo se našlo kao i cijeli svijet u središtu koronavirusa i ovaj turistički grad koji svake godine uprihodi dosta novca dolazi do ruba egzistencije. U glavnom fokusu su Enis Hadžihadžić (kojeg glumi Branko Đurić) i Izo Mulahadžić (kojeg glumi Izudin Bajrović) te njihove obitelji. Enis ima sina Orhana (Kerim Čutuna) čija je budućnost upitna kao i Izinoj kćeri Lani (Helena Vuković) koja je stigla s diplomom u rukama iz Berlina. Zapravo, pitanje u njihovoj glavi je identično – ima li smisla ostati sa svojim obiteljima u Sarajevu, peći svaki dan ćevape i svakoga dana razmišljati o egzistenciji, ili otići u Europu i svijet, tamo gdje se snovi ostvaruju i gdje će se puno lakše živjeti. I koliko god je to najizglednija opcija ipak postoji nešto što je njima na prvom mjestu – obitelj, Sarajevo, ponos.
Danis Tanović je još jednom uspio, napraviti ozbiljan film koji će vas specifičnim humorom nasmijati, ali i natjerati vas na razmišljanje, o sebi, bližnjima i zajedničkoj budućnosti. Bosanci su prvaci humora na našem području i ovim filmom je to još jednom potvrđeno. Čak se i Goran Navojec, koji prirodno ne bi trebao imati veze s ovim filmom, a koji je glumio vlasnika kafića, baze mnogih cevabdžija, pitara i ostalih ugostitelja, dobro snašao u ulozi Bosanca i zapravo uopće nije smetao. U filmu se pojavljuju i poznate Sarajlije, Goran Bregović, Halid Bešlić, Elvis J. Kurtović i Brano Jakubović iz Dubioze kolektiv koji je radio glazbu za film, a iako je to pojavljivanje iznimno kratko itekako je dobrodošlo. Ipak je trebalo realno prikazati život u Sarajevu. Sjajno je Danis prikazao i sastanak svih ćevabdžija u Sarajevu koji podsjeća na godišnji sastanak svih mafijačkih obitelji. Pazio je i na najsitnije detalje, poput praznovjernih situacija koje ćete lako primijetiti u filmu, a koji će vas također nasmijati (slika na zidu, zvuk grmljavine). I na kameru trebate obratiti pozornost, ali i na boju filma koja predstavlja Baščaršiju u tradicionalnom, odnosno retro ruhu.
Kraj filma će pokazati tko ima najbolje ćevape u Sarajevu i postoji li takvo što, ali i što je to obitelj, koje se sve emocije mogu vezati uz nju i vrijedi li zbog jednog videa jedne influencerice poremetiti odnose unutar obitelji, među prijateljima, odnose u Baščaršiji, ali i u Sarajevu. Ili što bi u jednom trenutku rekao Izo – “ne valja pos’o radit s jaranima, il’ sjebeš pos’o, il’ sjebeš prijateljstvo”. Zapravo je Izo uz svoju kćer Lanu najvažniji lik u filmu, a koji će pregaziti vlastite principe zbog svoje obitelji. Iako će morati progutati puno knedla. Ali za obitelj vrijedi!
“Deset u pola” je film koji će vas opustiti, emotivno oduševiti, ali i nasmijati, a Danis Tanović se ponovno svrstava među najbolje redatelje naših prostora.