Nakon izlaska iz izolacije zbog koronavirusa moj prvi koncert bio je etno punk bisera zvanog Kries koji je nastupio u sklopu Human Rights Film Festivala u zagrebačkoj Močvari.
Namjerno kažem etno punk jer oni to doista jestu – nacionalno blago koje njeguje etno glazbu u kombinaciji sa sirovom energijom kakvu ima punk pokret. Tako je bilo i u krcatoj, tj. rasprodanoj Močvari proteklog četvrtka, 8. prosinca, a u organizaciji Human Rights Film Festivala i programa Vrelo zvuka. I Kries je jedno vrelo s world music, ali i spiritualnim predznakom. Njihovi koncerti su poput nekih indijanskih prizivanja pozitivne energije i dobrih duhova. I publika je svakoga puta, pa i ovoga, ostala hipnotizirana. Njihova glazba i jest jedna vrsta hipnoze, one pozitivne. Vrsni instrumentalisti okupljeni u Kries na čelu s vrhovnim vođom Mojmirom Novakovićem prošli su kroz bogatu diskografiju, od Legena i glazbe iz filma “Konjanik” do zadnjeg albuma “Selo na okuke” i “najnovijeg” singla “Sve vam dobro”. Posebno emotivne izvedbe bile su na pjesmama “Lepi juro kries nalaže” i “Pisan jelen”, a energija je došla do vrhunca na pjesmama poput “Moj javore” i “Dodole” koje imaju i svoju psihodeličnu stranu.
Foto: Nikola Knežević
Više puta sam pisao o Kries i dojam je uvijek identičan – riječ je o najboljem hrvatskom world music projektu koji je već puno puta zaživio i na pozornicama izvan Hrvatske, uključujući i mađarski Sziget. I svijet mora čuti za njih, zaslužili su, svakom kapi znoja, svakom suzom koju nerijetko Mojmir pusti iz oka na svojim koncertima. To dovoljno govori o njegovoj ljubavi prema etno glazbi, prema tradicionalnim instrumentima, tradiciji generalno govoreći. A tekstovi koje piše izlaze izravno iz njegovog emotivnog srca. A njegovo srce obavijeno je jednom nevjerojatnom iskrenošću i energijom koja se toliko lako transferira na publiku da njihovi koncerti već nakon prvih par pjesama postaju nezaboravni i prerastaju u neku vrstu etno punk iskustva koje se može osjetiti isključivo na Kriesu.
Foto: Nikola Knežević
Posebno za prigodu Human Rights Film Festivala Mojmir je posvetio pjesmu “Ivo se šeće” svima onima koji su izbjegli iz svojih domova iz Afrike i Azije i traže novi dom na starom kontinentu.
“Igra kolo na vrh’ Koćarine, tica sinica…Sto momaka trista divojaka, makni nemakla. A u kolu Luce koćarina…”. I doista zaigralo se kolo i u Močvari, na Vrelu zvuka. Uz trista divojaka i momaka.
Foto: Nikola Knežević
Foto: Nikola Knežević