Po potrebi, treba skrenuti pažnju i za neka djela koja su prošla nezamjećeno, a itekako su aktualna. Tako je s bandom Cirqles iz Frankfurta na Maini, grada tek nešto manjim od Zagreba, koji svojom prezentacijom, da li namjerno ili nečim drugim, ne promovira svoj itekako kvalitetan rad.
Istražujući ovo naše “globalno selo”, nije rijetkost da se nabasa na vrhunski rad koji je zakriven sjenom mnogo jačih izdavača, izvođača, menadžera i tko zna kojih još aktera u cijeloj priči.
U vrijeme prije Interneta doći do dobrih informacija i preporuka bilo je izrazito teško, pogotovo na našem području, pa smo ipak dolazili do takvih remek-djela poput Joy Divisiona, Tuxedomoona, Bauhausa, Curea ili Siouxsie and Banshees. Čini se da je danas to puno jednostavnije jer Internet pruža beskrajne mogućnosti, ali zato, nažalost vrlo često, sjajna djela se skrivaju ispod plašta moćnika. Nikad nisam bio isključiv niti prema popularnim izvođačima koji su na vrhovima top lista, ali sam uvijek prednost davao “malim” izvođačima. Danas je možda i teže naći aktere koji imaju sjajne priče.
U Frankfurtu sam živio pet godina, sudjelovao u alternativnoj sceni, i sam svirao, ali više upijao radove lokalnih artista. Mnogi bendovi su bili daleko napredniji nego naši domaći, a trajali su možda za samo taj koncert. Bio je pravi užitak doživjeti Franfurt i na taj underground način, u gradu koji je inače “hladan” u svojem bankarskom okruženju. Možda griješim, ali kao “auslender”, nisam imao velike prilike za uspjeh. Ali to je druga priča. Kad se domislimo, na što nas (u umjetničkom smislu) asocira Njemačka, prvo što nam pada na pamet su berlinska faza Davida Bowieja, za ostale Rammstein i one koji su malo dublje ušli u priču, Einstürzende Neubauten. Zaboravimo Nenu, Trio ili Falca (koji ujedno i nije Nijemac), ali ipak ne možemo preskočiti neue deutsche welle koji je nesvjesno utjecao i na naš novi val.
Vratimo se u budućnost, a tu nas čeka Frankfurski band Cirqles koji je ovaj album slabo popratio reklamnim sadržajem. Misteriozan bend s gotovo nikakvim informacijama, načinio je djelo vrijedno divljenja. Možda bi netko skrenuo pažnju na to, preslušavajući njihov materijal, kako to ništa nije novo, ali pitanje je, u današnje doba, što je to novo? Tu su elementi alternativne glazbe, danas popularnog izraza indie glazbe, miješaju se s psihodelijom 21. stoljeća, najbliže bandovima poput Radioheada, ali opet, daleko da se radi o kopiji. Izvrsna produkcija, prožeto melankolijom i mistikom. Bubanj, bas, gitara, kljavijature, glas… ovaj trio itekako zna što traži, što je našao i kako to predstaviti. Materijal je toliko moćan, a istodobno nježan i sadržajan. Nema konfuzije niti kaosa, a daleko je od “meinstream” sadržaja koji koketiraju sa savršenstvom.
Takav stav dolikuje najboljim radovima bandova današnjice. Melankolična misterioznost provlači se kroz svaku pjesmu. Ovaj album je objavljen prije dvije godine, a to ne znači da smo zakasnili u prezentaciji, jer upravo najavljuju novi album. Kako bi bilo dobro da se ovaj band doživi u svom svome svjetlu, dakako uživo. Bit ću u prvim redovima.
Album je snažan, kompaktan i nadasve sjajan. Ne mogu im samo oprostiti njihovu inertnost pri predstavljanju ovakvog sjajnog djela.