Jedan život mi je oduzet, drugi sam dobila

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Prije osam godina jedan moj „mačji život“ mi je oduzet, ali jedan drugi mi je dan. Da sam ikada mislila kako će mi život ovako izgledati nakon najteže odluke u životu i najtraumatičnijeg iskustva, ne bih vjerovala. Znala sam koliko će mi biti lakše, ali nisam znala što će to sve donositi u sljedećim godinama.

Jednom mi je netko rekao kako ljudi inače za svog života „napišu jednu knjigu“, ali da ih ja imam više. Moja druga knjiga života počela je upravo tada, 12. studenog 2013. godine. Neću vam govoriti o tome koliko je bilo teško, koliko je boljelo itd., već moram reći koliko sam zahvalna za ovu životnu priliku. Naime, nedavno sam razgovarala s mojim liječnikom prof. Antičevićem i rekao mi je zanimljivu stvar – kako je znao kada sam imala 16 godina da će mi morati amputirati nogu, ali nije mi to rekao tada. Ne krijem moje iznenađenje jer, iako smo o tome pričali, nisam znala da se i tada znalo taj krajnji ishod.

Objasnio mi je kako je to morala biti moja odluka, ne mamina niti njegova, nego samo moja. Čekao je da navršim 18 godina kako bi mogao uvoditi u razgovor tu opciju, pripremati me za tu situaciju, čekao je da JA uvidim što će mi amputacija donijeti, da JA donesem tu odluku svjesno i da JA to želim. Ja sam morala biti spremna psihički dopustiti da mi odrežu dio tijela. Za dobrobit mog zdravlja. I na kraju – neopisivo mi je drago što sam je donijela.

Uvijek sam imala osjećaj da mogu puno više, puno jače, puno bolje, a to sam očito mogla ostvariti samo uz svoju Pamelu. Bez tog dana ne bih bila tu gdje jesam – ne bih upoznala ljude, koje danas mogu nazvati ‘mojima’, ne bih možda radila to što radim, sigurno ne bih putovala, izlazila, skakala na koncertima. Moj život bi bio zakinut za 80% ovog što danas imam.

Drago mi je da imam dva života – jedan s nogom, gdje sam bila možda više-manje ista kao drugi, usprkos invaliditetu, ali imala sam nogu, i ovaj koji sada živim. I znate što? Draži mi je ovaj. Draže mi je biti drugačija. Draže mi je razbijati predrasude nego šutjeti i pustiti sve da ide svojim tokom. Draže mi je uzeti stvari u svoje ruke i napraviti nešto.

Drago mi je i da zbog tog svega svi vi redovito čitate moje retke. Znam da je nekima pomoglo. Znam koliko ove riječi pomognu brojnim roditeljima koji mi se jave i pitaju za savjet za svoje dijete. To je sve poanta mog ‘novog’ života. Možda baš zato što mi je 21 godinu život toliko oduzeo – od običnih izlazaka, do dječjih maturalaca, vožnje biciklom po ulici s djecom, skakanje na trampolinu, sve što dijete i tinejdžeri imaju, možda baš zato mi toliko daje sada.





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI