Dvije su zanimljive slučajnosti – jedna je ta da sam zadnji put gledao Jonathan na Pine festu u Samoboru ljetos kad su nastupali i Artan Lili, a oba benda nastupila su i ove subote u Zagrebu, samo ovoga puta na dvije adrese (Tvornica kulture i Sax). Druga slučajnost je da je prije točno pet godina Jonathan bio u Saxu i to dva dana zaredom.
Ovo su bili praznovjerni znakovi da bi novo zagrebačko gostovanje Jonathana trebalo biti posebno. I izgleda da ipak nije bilo praznovjerno jer su ovi Riječani ispred mojih očiju i ušiju održali jedan od najboljih nastupa koje sam gledao, ako računamo i njihove open air i indoor koncerte. Ovo izdanje pokazalo je da je Jonathan prava energična rock mašina koja je itekako stvorena za klub. I to bi im trebalo biti prirodno stanište. Jer tada njihova energija, prodorni ritmovi, melodični i ujedno snažni gitarski riffovi, te odličan vokal dolaze do pravog izražaja. Čak i u malom klubu kao što je Sax. Mala pozornica, a opet dovoljno mjesta da se Zoran Badurina u svom stilu razbaca po stageu, iako je i bilo trenutaka kad sam mislio da će se zaletjeti u bubnjeve ili pak publiku.
Foto: Nikola Knežević
Počeli su na vrijeme, oko 22 sata i 30 minuta i u sljedećih sat i 45 prošli kroz svoju karijeru, od prvijenca “Bliss” pa sve do potpuno nove pjesme koju kuju na proteklim koncertima, u Splitu, Šibeniku i Karlovcu, pa i na zagrebačkom nastupu. Kažu da ih je korona malo zeznula pa novi materijal još nije izašao, ali nagovješćuju da će to biti uskoro i da je sve spremno. Od “Bliss” do novog materijala još su objavili “Getting Closer Is Keeping Us Apart” te dva EP-ja pretvorena u album “To Love or To Hold”. Tako je izgledao i ovaj koncert, od njihovog prvog hita “Maggie” koji su, kako su istaknuli, po prvi put u Zagrebu izveli 2014. godine u malom pogonu Tvornice kulture, pa “Hands”, “School” i “Mama I’m Ready” također s prvog izdanja, preko “Try to Get Even” i “Who Lies to Whom” do bisa u kojem među ostalim izvode i “Heaven”. Svaki dio ovog koncerta bio je najbolji i doslovno nije bilo trenutka kada publika nije bila u ekstazi.
Foto: Nikola Knežević
Razglas je po mojem ukusu bio preglasan pa i sada zuji mnogima u ušima dok ovo čitaju, no nikoga to nije spriječilo da se naguraju u prve redove kako bi svjedočili sjajnom nastupu još sjajnijih RIječana. Ujedno, klub Sax bi mogao naučiti da za ovako energičan koncert nije potrebno stavljati barske stolove i stolice u publiku, pogotovo pred pozornicu, koji su samo smetali. A neki iz publike bi se trebali naučiti ponašati na rock koncertima. No, da ne pokvarim dojam cijelog koncerta, svakako treba istaknuti da nakon ovog energičnog izdanja, u kojem su i bend i publika bili odlično raspoloženi, čekamo nestrpljivo novi materijal, jer ono što smo čuli moglo bi ozbiljno parirati njihovim najboljim diskografskim trenucima.
Foto: Nikola Knežević
