Jedna moja klijentica s kojom inače radim već duže vrijeme i kojoj sam morala otkazati već dogovoreni termin (zbog ”više sile”), postavila mi je vrlo zanimljivo pitanje: ”Kako uvijek uspijevate ostati tako mirni kad imate neki problem?” Kako rješavati probleme?
Moram priznati da mi do tada nitko od mojih klijenata nije postavio slično pitanje. Već i sama činjenica da mi je ova vrlo draga klijentica postavila ovo pitanje mi je fascinantna tj. pokazuje kod nje veliki napredak u njezinom samopouzdanju i komunikacijskim vještinama koje je naučila. Naravno i ”dubinskom” poslu kroz koje smo prošle tijekom njezinog boljeg upoznavanja sebe i njezinih emocija, ponašanja, strahova, itd.
Trebalo mi je par sekundi da se priberem prije nego što sam odgovorila, jer sam ostala zatečena ovim pitanjem.
Svi prolazimo kroz različite izazove u životu i nitko ih nije pošteđen
Iako radim s velikom ljubavlju i posvetom svakom svom klijentu pomažući im u njihovim problemima i životnim izazovima najrazličitijeg spektra koji ih muče, nisam ni ja pošteđena istih. I sama se svako malo sudaram u životu s kontrastima i izazovima u različitim bojama, nijansama i intenzitetima. Tu prije svega mislim na čitav spektar osjećaja koji ti izazovi produciraju u meni i načina (ponašanja) na koji se nosim s njima.
Prvo, ja sam sebi već odavno osvijestila i pomirila se s tim da je sve to kroz što prolazimo u životu prirodno i normalno. Svi prolazimo kroz uspone i padove. Netko ih ima više, netko manje. Netko se odmah podigne kad padne, neko ostaje ležati na zemlji očajnički čekajući da ih netko podigne. A svi oni koji govore da im je baš sve super u životu i da nikada nemaju nikakvih problema, ne govore istinu. Takve osobe tješe se na taj način pred drugima ili sami ne žele vidjeti da problem doista postoji. Ili potiskuju neugodne osjećaje koji taj problem izaziva kod njih. Lakše im je pospremiti ga negdje u ladicu da ih ne gnjavi. Neki to govore jer žele ostaviti bolji dojam na druge i pokazati se hrabrim i moćnim. Uglavnom, svatko se nosi na svoj način – konstruktivan i učinkovit ili destruktivan i neučinkovit.
Također, svako od nas ima neki svoj ”modus operandi” i način učenja koji mu najviše odgovara. Neki bolje uče kada nešto vide. Neki kada čuju. Neki iz tuđeg iskustva. Ipak, po mojem mišljenju, svatko najbolje može učiti iz svoga iskustva. Svaki čovjek doživljava i percipira realnost na svoj način. Kroz svoju mapu svijeta. Kroz svoje naočale – mutne ili čiste.
Povezano: Kako nezadovoljstvo na poslovnom planu utječe na vaše emocije i zdravlje
Fokus na rješavanju problema, a ne na problemu
Kada me neki problem zatekne nespremnu nastojim ostati mirna i staložena. Ne paničarim, ne ”kukam” pred drugima, ne projiciram ”krivnju” na nekoga ili nešto drugo. Ne reagiram, nego pustim da se problem malo ”slegne” preko noći i onda se fokusiram na to kako da ga riješim. Isprogramirala sam svoj uma da za svaki problem postoji rješenje.
Nastojim ostati dovoljno smirena kako bih se fokusirala na rješavanje konkretnog problema ako je u mojoj domeni, tj. ako ja svjesno i voljno mogu odlučivati o nečemu što ovisi samo o meni preuzimajući punu odgovornost i za konačni ishod te moje odluke. Naravno da sve ovisi od situacije do situacije, tj. koliko mi je to što se dešava doista bitno na nekoj mojoj listi prioriteta onoga što mi je bitno, a ne hitno.
Svaki puta kada upadnem u zamke u načinu razmišljanja, nekako mi polazi za rukom da ostajem mirna i sabrana prije nego što krenem u akciju rješavanja nekog problema. Nitko nije izuzet od problema pa ni liječnici i psihoterapeuti. Nitko od nas ne drži uvijek i u potpunosti sve pod kontrolom, pa tako ni ja. Za razliku od mnogih drugih ljudi i posao kojim se bavim, ”opremljena” sam i osposobljena različitim vještinama da znam i mogu upravljati svojim emocijama i kriznim situacijama.
Kako ja gledam na problem i kako ga rješavam?
Ono što mi definitivno pomaže rješavati probleme i ostati dovoljno smirena i pribrana u super stresnim situacijama jesu upravo te vještine koje učim i svoje drage klijente. Tih vještina ima jako puno, a jedna od njih se odnosi upravo na rješavanje problema.
Prvo si postavim pitanja
Prvo si postavim pitanje: ”Postoji li doista problem ili ja neku svoju negativnu misao projiciram kao potencijalni problem”? Ako odgovorim pozitivno, problem je stvaran. Kažem si: ”OK, problem je tu i samo ti možeš pronaći optimalno rješenje nakon što prikupiš sve potrebne informacije, kritički se osvrneš na sve dostupne informacije i razmisliš o više opcija ako je ikako moguće.”
Zatim, si postavim pitanje: ‘‘Kakve su mi opcije i postoji li netko tko mi može pomoći u rješavanju problema?” Nakon što identificiram različite mogućnosti, prelazim na razmišljanje koja je od tih mogućnosti optimalno rješenje za rješavanje mog problema. I to je to. Tako ostanem smirena i usredotočena na ono što je bitno u tom trenutku, tj. rješavam problem. Ako osvijestim da problem ne postoji, onda o tome više ne razmišljam. Ako problem postoji, prelazim na sljedeći korak.
Skupljam informacije i činjenice
Osobno pristupam rješavanju nekog problema tek onda kada prikupim sve relevantne činjenice. To znači da moram imati uvid i vladati svim informacijama, vezanim uz to zašto i kako je došlo do nekog problema. Tako mi je puno lakše sagledati generalnu sliku i vrlo često mi se rješenje ukaže samo od sebe iz takve perspektive.
Gledam stvari iz ptičje perspektive
U principu, nije poanta u tome da smišljam neko ”genijalno” rješenje, nego ga nastojim rješavati na najjednostavniji mogući način. Zato je potrebno sagledati problem iz „ptičje perspektive“. To znači da kada god osjetim da sam se možda blokirala i imam osjećaj da se ne mogu izboriti s nekim problemom, ja ga sagledavam iz holističke perspektive, tj. kao cjelinu umjesto da sam koncentrirana na nepotrebne detalje.
Nastojim predvidjeti na koji način će se situacija dalje razvijati
Nije uvijek lako, međutim prije nego što krenem s rješavanjem problema, pokušavam zamisliti kako bi se situacija dalje mogla razvijati i u kojem smjeru. Na taj način puno mi je lakše predvidjeti različite ishode odnosno upravo takav način razmišljanja često me dovodi i do potencijalnog rješenja.
Gledam na problem kao na izazov i nagradu u isto vrijeme
Rješenje problema ovisi i od mojega raspoloženja i stava. Drugim riječima, nastojim da se uopće ne upuštam u rješavanje nekog izazova opterećena mišlju „Zašto baš sad. Zar se i s ovim trebam baviti?!“. Želim reći da si nastojim predstaviti neki problem kao izazov i rješenje istoga kao nagradu da ”Ti to možeš”!.
Unaprijed se pomirim s mogućim porazom
Ovo je jako bitno i mislim da je vrlo koristan savjet svima nama. To znači da već unaprijed zamislite što bi se moglo desiti ako ipak ne uspijete doći do rješenja za neki vaš problem. Drugim riječima i iz moje perspektive, ako želite da budete uspješni u rješavanju problema, mislim da prije svega moramo biti sposobni zamisliti sve moguće opcije ako ipak ne uspijemo u nekoj svojoj namjeri. Ja sam se programirala i na rješenja i na poraze i zato mi je život puno lakši, smireniji i ispunjeniji. Na puno stvari u životu možemo svjesno utjecati i držati pod kontrolom. Ipak, postoje i neke stvari (viša sila) na koje uopće nemamo nikakvog utjecaja i zato je dobro biti spreman za svaku opciju da se ne pogubimo kroz život i ne stradamo psihički.
Povezano: Zašto je tako teško izaći iz depresivnog stanja i zablude o antidepresivima
www.focusin-holisticlifestyle.com