Usamljeni udvoje
Kvaliteta našeg života se između ostalog mjeri i kvalitetom interakcije s drugim ljudima. Ako nisu zadovoljene neke od osnovnih ljudskih potreba, a to su potreba za toplinom, razumijevanjem i pripadanjem, čovjeku kao da nešto nedostaje te se osjeća usamljeno. Usamljenost je prisutna i u vezama, kako partnerskim i bračnim, tako i prijateljskim. To vam je ono – imaš društvo, a zapravo se osjećaš usamljeno. Najgora je ona samoća udvoje u partnerskim i bračnim vezama. Tiha borba.
Nedostatak bliskosti u vezama
Mnogima su puna usta ljubavi pa su priče o ljubavi vrlo često zastupljena svugdje te privlače dosta pozornosti. Naprosto, ljudi žele znati više o ovoj temi, čitati i slušati, a kad ih pitam ‘’zašto vam je to važno’’ – kažu da baš i ne razumiju zašto.
Kada pričamo o ljubavi i odnosima, mi zapravo pričamo o nama jer se u tim obrascima – a to znači kakve partnere biramo, kako se ponašamo s njima i općenito u vezama, jasno iščitava tko smo mi kao ličnost.
Ono što je ključno i što se promijenilo, barem iz moje prizme gledanja, jeste to da je osjećaj samoće i usamljenosti sve veći i intenzivniji među jako puno svih dobnih uzrasta, a naročito to vidim kod mladih. Veza i ‘’ljubav’’ se uglavnom svodi na seks. O njemu se puno priča i ima ga na ‘’izvolite’’.
Povezano: Sedam životnih lekcija za žene u četrdesetim
Što nedostaje u čitavoj priči
Po meni je problematična jedna stvar. To je to nešto što nedostaje u čitavoj priči. To nešto je nedostatak bliskosti, a ona se odnosi na osjećaj da je meni draga osoba emocionalno povezana sa mnom, da dijeli moje vrijednosti, da me razumije, da se osjećam sigurno i imam bezrezervnu podršku od te druge osobe koja me neće osuđivati. Drugim riječima, da smo s tom osobom prisni i intimni.
Svega toga uopće nema ili ima samo u tragovima, dok se seks pretvorio u mehanički čin ispražnjavanja nakon kojega se mnogi, barem prema onome što ja čujem od drugih ljudi, osjeća još praznijima i usamljenijima nego prije.
Kada ih pitam imaju li neku blisku osobu s kojom mogu biti bliski u najpotpunijem smislu riječi, a to znači da imaju nekoga pred kim mogu slobodno pokazati svoju ranjivost, zaplakati, podijeliti svoje emocije i sve ono što ih muči iznutra, onda se mnogi prvo se zamisle pa kažu da baš i nema takve osobe u njihovom životu. Mnogi se često i rasplaču. Prema tome, tražiti odgovor na pitanje što je uopće prava ljubav, odnosno manjak ljubavi, zapravo je samo promišljanje čovjekove usamljenosti. Ne samo čovjekove samoće, nego prije svega osjećaja usamljenosti, besmisla i činjenice da su mnogi ljudi potpuno odvojeni jedni od drugih. Imaju odnose, ali se ne osjećaju povezani i zapravo su odcijepljeni od sebe.
Od samoće do usamljenosti
Po meni je usamljenost jedna vrsta neželjene samoće. Samoću svjesno biramo sami, tj. ona je naš izbor onda kada nam treba odmora i mira da budemo sami sa sobom, sa svojim mislima i osjećajima. Ili kao u mom slučaju, kada sam u procesu nekog kreativnog stvaranja, jer se tako lakše fokusiram na rad.
Usamljenost je prilično podmukla i bolna emocija koju karakterizira jak osjećaj samoće i unutarnje praznine. Usamljena osoba ima dojam da je nepoželjna, napuštena, neadekvatna pa i neuspješna. Odnosno, da s njom nešto nije ok. Takva osoba najčešće doživljava da je drugi ljudi ne doživljavaju, da se odnose ravnodušno prema njoj/njemu, da im nije važna, i općenito, da su drugi nezainteresirani za nju ili njega. Sva ta vjerovanja itekako nagrizaju ionako već krhko samopoštovanje usamljene osobe jer ju dovode to toga da se osjeća bezvrijedno.
Ne dopustite da se utopite u svojoj usamljenosti
Dakle, povremeni i prolazni osjećaj usamljenosti je ok. S druge strane, i ono što nije ok i nije normalno, jeste ako taj osjećaj potraje duže vrijeme i pretvori se u kronični oblik usamljenosti. Takvo stanje treba shvatiti ozbiljno te se uhvatiti u koštac s tim problemom kako se ne bi razvila klinička depresija.
Svima koji se tako osjećaju iz bilo kojeg razloga preporučujem da potraže stručnu pomoć i podršku koja će im pomoći u razumijevanju uzroka usamljenosti. Pomoći oko promjenu stavova vezanih za usamljenost, odnosno u učenju i usvajanju novih obrazaca misli i ponašanja kojima će osoba uspostaviti zadovoljavajuće odnose, prije svega sama sa sobom, a onda i s drugim ljudima.
Ako ste se negdje prepoznali, krajnje je vrijeme da shvatite ozbiljno svoje stanje. Suočite se sa svojom usamljenošću. Pokrenite se i ne dopustite da postanete njezin talac. Ne dopustite da vas zarobi i učini mentalnim bolesnikom.
Povezano: Emocionalni ožiljci koji vas prate cijeli život