Mlada hrvatska glumica po prvi put u period pice filmu hrvatske redateljice Vlatke Vorkapić. Luna Pilić, u filmu „Sveta obitelj“ našla se u ulozi Janje, te zajedno sa svojim kolegama prikazala što se zapravo krije iz raskošnih narodnih nošnji, starih običaja, tradicije. Te nas odvela u svijet tajni koje se oprezno čuvaju unutar četiri zida, kako bi ugled obitelji ostao očuvan.
Kako se pripremala za ulogu, te tko su joj uzori i što ju najviše motivira . Otkrila je Luna Pilić:
Kada si se prvi put susrela s glumom, te što te motiviralo na odlazak u filmsku industriju?
Prvi put sam se susrela s glumom u srednjoj školi, ako ne računamo priredbe u vrtiću i osnovnoj, u splitskom dramskom studiju „Playdrama“ koji je vodio Elvis Bošnjak. Elvis je takav pedagog da je čudnije ako se netko nakon „PlayDrame“ ne želi baviti glumom, tako da sam i ja kroz par godina koje sam provela tamo lagano odustajala od ideje o medicini dok ju gluma nije potpuno izbacila.
Kada si se susrela prvi puta s glumom, te uživaš li u ovome čime se trenutno baviš?
A što se uživanja tiče, ovo je toliko nesiguran posao da moraš stvarno biti zaljubljen u njega da bi izdržao, a i svi umjetnici su pomalo mazohisti. U nekim stvarima uživaš manje, neke te potpuno demotiviraju, a onda sudjeluješ u nečemu što ti ponovo da osjećaj da sve ipak ima smisla i da si dio nečeg stvarno bitnog, nečeg većeg od sebe. Mislim da je to onaj dio naše profesije koji je stvarno umjetnost. Sve drugo je ipak samo posao.
Tko su tvoji glumački uzori ili inspiracije?
Ja sam dio generacije odrasle prvenstveno na holivudskim filmovima, tako da će likovi poput Johnnyja Deppa uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu. Od mlađe generacije sam totalno odlijepila na Anyu Taylor-Joy i Florence Pugh.
Što se naših prostora tiče, tu velikane mogu nabrajati do prekosutra: Ksenija Marinković, Rade Šerbedžija, Jasna Đuričić, Nives Ivanković, Anica Dobra, Anita Mančić i naravno, jedna i jedina, Mira Karanović.
U filmu „Sveta obitelj“ glumiš mladu Janju, kako si se pripremala za tu ulogu?
Svi smo jako dugo pripremali uloge, glumačke probe su trajale jedno 8 mjeseci pred snimanje. U suštini sam se pripremala kao konj. S Vlatkom sam svaki tjedan imala probu, ili Zoom ili uživo, gdje smo prolazile scenarij iznova i iznova i neprestano otvarale nova pitanja, a na kraju svake probe bih dobila domaći zadatak koji trebam odraditi do iduće. Nalazile smo filmove i dokumentarce koje se dotiču tema ili vremena kojima se film bavi, a uz to sam opsesivno tražila ljude koje znam ili ne znam a da su iz Posavine, odakle je moj lik, i ljude čiji su roditelji ili bake i djedovi živjeli 60ih i 70ih na tom slavonsko/bosanskom posavskom području, i intervjuirala ih.
Moja profesorica me spojila sa čuvenom srpskom profesoricom dikcije Ljiljom Mrkić-Popović koja mi je pomogla oko naglaska, a onda sam otišla do Gorčina Stojanovića, poznatog redatelja i Sarajlije, na preslušavanje i korekcije. Išla sam na razgovor sa psihologinjom Marijanom Senjak, zvala Anicu Dobru i mnogo pričala sa svojom profesoricom Ivom Milošević. Tako da sam razapela mreže gdje god sam mogla, i imala sam mnogo ljudi oko sebe koji su se potrudili da mi pomognu.
Svakako mislim da je tu najveći dio posla odradio moj dečko, koji je i sam pripremao ulogu s obzirom na to koliko mi je bio tu i prolazio sve sa mnom.
Kako se osvrćeš na lik janje koju si igrala u Svetoj obitelji? Kako si se pripremila za ulogu te kako inače izgleda tvoj glumački proces?
Ja generalno puno vremena provodim na analizi teksta i istraživanju povijesno-političkih okolnosti radnje. To mi je možda i najdraži dio procesa. Super je jer tako zapravo stalno učiš. Janju sam jako zavoljela. Gledam na nju kao na neku davno izgubljenu sestru ili kao na neki dio mene. Janji nisu baš dodijeljene najjače karte, neobrazovana je, nema nikoga, nema ničega, ali ja je ne definiram po tim stvarima.
Ona je samo cura koja je pokušavala živjeti svoj život i mislila je da ako drži glavu dolje, ne gubi vjeru i radi jako naporno, sve će biti kako treba. Kad ono međutim.
Koje su neke od vještina koje si morala naučiti za film „Sveta obitelj“?
Ja nažalost nisam morala naučiti jahati konja ni pucati iz lovačke puške, 60ih na selu žene su to izgleda slabije radile. Ali osim bosanskog, naučila sam brati suncokret, snimati na dva sata sna i uloviti rukom miša koji bježi bez da se međusobno ozlijedimo, miš i ja.