Nastavak velikoga hita iz 1986. obara sve rekorde gledanosti diljem svijeta a igra i u Cinestaru.
Tom Cruise opet je navukao avijatičarsko odijelo i razvukao svoj dječački osmijeh u pustolovini koju je ovaj put režirao Joseph Kosinski. Podsjetimo, „jedinicu“ je i više nego solidno odradio često podcijenjeni Tony Scott i svojim, ponajprije zanatskim umijećem osigurao kultni status priči o creme de la creme američkih letača promovirajući (tada) mlađahnoga Cruisea (i) u akcijsku zvijezdu čiji sjaj ne blijedi premda je već zašao u, za heroje, ozbiljne godine. Potvrdit će to, vjerujem i nastavak “Nemoguće misije” koji poštovatelji ovakvog i sličnih žanrova željno očekuju.
Okosnicu priče čini, dakle, nemoguća misija u kojoj „najbolji od najboljih“ nastoje uništiti postrojenje koje ugrožava „mir u svijetu“, a pri tome ih obučava nitko drugi do (još uvijek kapetan, da ne kažem satnik) Pete Mitchell, legendarni Maverick. Svi su iz prvoga Top Guna manje-više ostarjeli ili umrli ili ih nema, samo je vječni mladić mlad i gura dalje. Pokušavajući riješiti i neke svoje unutarnje nemire i pomiriti se s prošlošću koja ga sustiže, u prvom redu, u liku sina neprežaljenoga Gusa kojega je vrlo dobro odigrao Miles Teller. Ovaj inače frapantno liči na gospodina Edwardsa čiji lik je tragično završio u „jedinici“. Nema više niti Meg Ryan (scenaristi su njen lik “ubili”), a Charlie odnosno Kelly McGillis se ni ne spominje. Samo je nepoderivi Maverick tu. Svoju strast i talent i znanje pokušat će prenijeti na nove mačke i mačke koji svojim letačkim vještinama i hrabrošću čuvaju svjetski poredak i zapadne vrijednosti te, što je najvažnije, demokraciju. Šalim se… A opet i ne. To je takva vrsta filma. Prihvatimo li, dakle, norme i okvire žanra koji nam je dao lijepe i zabavne radove od kojih se valja sjetiti i “Oficira i gentlemana”, vraćamo se sastavnicama filma koje su i ovaj put našle put do srca publike ali i kritike.
Odlična glumačka postava (Jennifer Connelly, Val Kilmer, Jon Hamm, Ed Harris, Teller, Cruise…), montaža i režija, dobra i uzbudljiva priča, standardno kvalitetna glazba iskusnoga i nagrađivanoga Hansa Zimmera te hit pjesma Lady Gage, retro muzička prisjećanja na osamdesete (“Danger Zone”), prekrasna fotografija i da ne nabrajam dalje. Sve su to sastojci za hit film. I tko kaže da nema formule uspješnoga i komercijalnoga rada koji će donijeti radost na lica publike i producenata. Znamo, znamo da to tako ne funkcionira u životu i da su ratovi i vojske i vojnici nešto krvavo i loše i tužno ali, prikazani ovako zabavit će nas i vratiti u djetinjstvo i mladost kad je sve bilo crno bijelo i kad su Amerikanci bili good guys (and girls), a netko drugi je bio… pa… netko drugi… Prije nekoga vremena gledao sam i originalni film i moram priznati da mi nije izgubio šarm koji je imao tada u godinama koje su bile „godine“. Šarm i kvalitetu ima i nastavak.
Uživajte u spektakularnom radu gospodina Kosinskoga koji ne zaostaje za Scottom, a na mnoge načine mu je i posveta odnosno hommage. „Miševi“ koji grickaju dane i svojim sivilom još više ističu sivilo dana koji su ispred nas – čuvajte se! Tu je Mačak Tom. S pokojom borom i ludilom više, no takvog ga volimo. Dobar glumac i velika zvijezda koja će i nastupom u ovom eskapističkom megahitu unijeti malo boje u već spomenuto sivilo, da ne kažem crnilo svakodnevlja.
“Top Gun: Maverick (OST)” – filmska euforija pojačana sjajnom glazbom
4.5
Vrlo dobro
4.5 out of 5