Royal Opera House u londonskom Covent Gardenu svojim posjetiteljima ali i ljubiteljima opere u kinima diljem svijeta ponudila je još jedan poznati i priznati glazbeno-scenski biser iz pera velikoga Verdija.
Opera Trubadur Giuseppea Verdija nastala je polovinom 19. stoljeća, a premijera ovoga „ mračnoga“ djela u četiri čina bila je u siječnju u Rimu 1853. godine. Zanimljiv je bio i nastanak amblematskoga djela svjetske baštine. Naime, prvi libretist Salvatore Camarrano i skladatelj radili su na Trubaduru živeći u različitim mjestima pa je i to, na neki način, otežalo komunikaciju u ono doba kad nije bilo modernih tehnologija i sredstava komuniciranja (izmjenjivali su pisma s izmjenama). Camarrano je u međuvremenu umro, a autor dodataka je Leone Emanuele Bardare. Djelo je, da i to kažemo, nastalo prema predstavi Gutierreza El Trovador.
Foto: Camilla Greenwell
Radnja se odvija u Španjolskoj u 15. stoljeću, a prilično je složena, rekli bismo rašomonski koncipirana. Kraj je nesretan i mračan, kao uostalom i cijeli tijek zbivanja. Strasti su uzburkane dok se Manrico (ili Trubadur) i grof di Luna natječu za Leonorinu naklonost. Manricova “majka” Azucena desetljećima je čuvala strašnu tajnu, a u toj činjenici krije se i ishodište tragedije koja se razvija tijekom gotovo trosatne drame u kojoj ima i ljubavi, i strasti, i osvete, i smrti. Redateljica ovoga energičnog uprizorenja je Adele Thomas koja nas vješto vodi kroz srednjovjekovno praznovjerje nadahnuto likovima Hieronymusa Bosha (dodao bih i Brueghela; čije slike već pripadaju renesansi). Veličanstvenom partiturom talijanskoga i svjetskoga majstora dirigira legendarni Antonio Pappano kojemu će sljedeća sezona biti i posljednja u Royal Opera House u Londonu. Rat, umorstvo, samoubojstvo (i smrt djeteta) donosi nam fenomenalna orkestracija i predivni glasovi Marine Rebeke u ulozi Leonore, i Manrica kojega pjeva tenor Riccardo Massi. Grof di Luna je bariton Ludovic Tezier. Njaviše se publike dojmila izvedba mezzosopranistice, Amerikanke Jamie Barton koja je pobrala i najveće priznanje i pljesak publike, ne samo u Covent Gardenu već i u 943 kina u 19 zemalja svijeta. Svjedoče o tome brojne opaske na društvenim mrežama koje su bile vidljive tijekom stanke između činova. I sam Verdi je svojevremeno izjavio: “Da sam primadonna radije bih pjevao ulogu Azucene!” Jedna od najvećih i najpoznatijih arija koju poznaje i neoperna publika jest Zbor Cigana koja je, i ovom prigodom, izvedena fantastično.
Foto: Camilla Greenwell
Ono što nas također veseli jest sljedeća sezona koju ćemo moći pratiti iz Royal Opera House u Londonu, a u Cinestaru u live izvedbama. Veselje poklonika opere i baleta (i onih koji će to tek postati) jamče naslovi Das Rheingold (naravno Wagner), Donizettijev Eliksir ljubavi, Don Quixote, pa zatim opera Rusalka… Oliver Mears, ravnatelj Opere može biti prezadovoljan repertoarom koji će, kako rekoh, oduševiti publiku u londonsko-svjetskom Hramu umjetnosti ali i one sretnike koji će sve moći pratiti u gotovo tisuću dvorana diljem svijeta.
Foto: Camilla Greenwell