Ovo je priča o snažnim ženama nesalomljivog duha, o prijateljstvu, ljubavi, izdržljivosti, ustrajnosti, gubitku i izdaji. Haenyeo ili morske žene su žene nevjerojatnog umijeća i nevjerojatne upornosti koje rone duboko, čak i u visokoj trudnoći, kako bi izronile darove mora i time zaradile i prehranile svoje obitelji. Otok morskih žena knjiga je napisana na dobro istraženim povijesnim činjenicama, daje dubinski uvid u živote Haenyeo iz vremena japanske okupacije, a radnja seže sve do 2008. godine.
Zaista je zanimljivo upoznati se s poviješću i kulturom ovih žena koje su svakodnevno riskirale svoje živote boreći se s hladnim, uzburkanim morem kako bi zaradile. Prije čitanja ovog romana Lise See nisam bila upoznata s haenyeo kulturom Jejua. U ovoj kulturi uloge muškaraca i žena su obrnute – žene zarađuju za život, a muškarci se brinu o djeci i kućanstvu.
„Molim se božici vjetra da pazi na haenyeo“, govorila je šamanica Kim. „Ne daj da im tewak otpluta. Ne daj da im bitchang zapne ni hobotnici da im uhvati ruku.“ Kleknule smo i molile. Klanjale se. Šamanica Kim pljuvala je vodu da potjera duhove. Govorila je o vremenu i plimi, umiljavala se božici vjetra tražeći da u mjesecima koji dolaze bude blaga. „Neka naše haenyeo budu mirne cijelu sezonu. Ne daj tajfunu, oluji ili nemirnom moru da odnese naše ribare.“
Prijateljstvo morskih žena
Mi-ja i Young-sook najbolje su prijateljice. Upoznale su se kada su imale sedam godina i zajedno postale bebe roniteljice. Zajedno su udisale, dijelile tajne, snove, zajedničke planove za budućnost. Kroz iskustva ovih dviju mladih djevojaka koje sazrijevaju i izrastaju u žene upoznajemo se s ovom posebnom skupinom otočnih žena kroz vremenski period od 70 godina.
„Zajedno smo udahnule, udisale smo i udisale, punile pluća do kraja i širile prsni koš. Onda smo krenule dolje. Svjetlost je tirkizno svjetlucala u blizini površine. Oko nas su se spuštale ostale žene – glava usmjerenih prema dnu oceana – kroz klanac koji je majka opisala, stopala okrenutih prema nebu. Te su žene bile brze i snažne, uranjale su jednu dužinu tijela za drugom, sve dublje u tamnije morsko plavetnilo.“
Iako su se trudile očuvati svoje prijateljstvo, tragičan događaj će utjecati na njihov daljnji život. Dolazi do razdora, nepovjerenja sve više raste. Ovo je zaista dirljiva knjiga, neki dijelovi su teži za čitanje zbog traumatičnih događaja koje opisuju. Otok morskih žena doista je posebno štivo koje se ne zaboravlja.
Upoznavanje života haenyeo, njihove kulture, vjerovanja, običaja je intrigantno. Ne mogu reći da mi se sviđa kako su živjele, kako su rađale, kako su ugrožavale svoje živote, ali one su to voljele i nisu znale drugačije. Tradicija se prenosila iz generacije u generaciju i ženama je bila čast postati dio duge tradicije haenyeo.
Prijateljstvo između dvije glavne junakinje je podsjetnik svima nama koliko propuštamo kada ne uspijemo oprostiti. Lisa See se doista potrudila istražiti haenyeo kulturu kako bi knjiga bila što kvalitetnija, a lijepa proza svakako tome doprinosi. Knjiga je ovo u kojoj svaka žena može pronaći inspiraciju.
Recenzija i foto: Marijana Glavaš
Povezano: Knjige koje možete dodati na svoj ljetni popis za čitanje
