Što je odlaganje za sutra i koji su najčešće oblici?
Sasvim je normalno da ponekad odložimo izvršavanje nekih svojih isplaniranih aktivnosti i obveza. Ovakvo ponašanje postaje problem ako postane praksa i učestalo u nekoj od životnih sfera. Tada govorimo o odlaganju ili prokrastinaciji. Odlaganje za sutra (prokrastinacija) je jedan od loših obrazaca ljudskog ponašanja koje predstavlja odsustvo napretka. Radi se o tome da svatko od nas donosi puno odluka, čak i na dnevnoj bazi, a samo mali broj ljudi stvarno i uspijeva sve posložiti i odraditi. Onaj ”ostatak” neostvarenih želja i odluka ostaje u procjepu između nečije namjere i akcije da sprovede tu namjeru, a ne uspijevaju se iz nekog razloga pokrenuti s mrtve točke. Kada se za nekoga kaže da prokrastinira to doslovce znači da osoba svjesno odlaže neke svoje prethodno isplanirane obveze ili aktivnosti. Neki su svjesni da to odlaganje ima negativne posljedice, a neki nisu baš odmah.
Odlaganje za sutra uglavnom prepoznajemo u mnogim oblicima kao što su:
- odlaganje u svakodnevnom životu (kućne obveze, komunikacija s obitelji ili prijateljima – da ih nazovete i sl., plaćanje računa, itd.)
- odlaganje na profesionalnom planu odnosi se neke naše poslovne obveze (dovršetak zadataka, organizacija ili sudjelovanje na sastanku, govor, prezentacija…, odlaganje traženja posla)
- odlaganje koje se odnosi na naše zdravlje (vezano uz odluku da se osoba zdravo počne hraniti, vježbati, biti tjelesno aktivnija, otići na liječnički pregled)
- odlaganje vezano uz donošenje važnih odluka (prekid toksične veze, promjena posla, početak zajedničkog života, razvodu i sl.).
Razlikujte odlaganje za sutra i lijenost
Roditelji se često žale na djecu govoreći im da su lijena. Odlaganje i lijenost treba razlikovati. Ključna je razlika u tome da su lijeni ljudi u principu apatični i ravnodušni u odnosu na neke njihove obveze i aktivnosti, njihovo neizvršenje i moguće negativne posljedice.
S druge strane, osobe koje odlažu izbjegavaju sve one aktivnosti i zadatke na koje im se pri samoj pomisli na njih pokreću iracionalni strahovi, opsesivne misli i jedan intenzivan osjećaj neugodnosti i nelagode. Upravo taj čin odlaganja predstavlja trenutak njihove borbe s emocijama. Dominantna je karakteristika kod osoba koje prokrastiniraju. Zato dobro pripazite prije nego što etiketirate nekoga kao lijenu osobu, a koja to možda nije, već prokrastinira. Takve kvalifikacije vode ka zanemarivanju i omalovažavanju osjećanja i produbljivanju problema.
Neugodne emocije kao okidač
Rezultati istraživanja znanstvenih studija pokazuju da upravo neugodne emocije okidaju odlaganje. Mozak takve osobe postaje preplavljen konfliktnim emocijama kao što su: impulzivnost, strah od neuspjeha, odbijanje (kada se osjećamo prisiljenim da nešto učinimo, odemo u defenzivu i odupiremo se promjeni) i poricanje (kada nam se ne sviđaju neke stvari pa ih automatski ”brišemo” iz našeg uma).
Ako neka osoba odluči ”odložiti za sutra” neku već isplaniranu obavezu (npr. učenje za ispit, pripremu za prezentaciju i sl.), ona doista i dobije trenutnu dozu zadovoljstva zato što je skinula mentalni teret koji ju je opterećivao i frustrirao. Međutim, gledano dugoročnije, i ubrzo nakon tog olakšanja, stiže ”naplata računa”. Odluka da se nešto odloži okida osjećaj intenzivnog stresa i umora. Izaziva različite psihosomatske tegobe (glavobolje, zatvor, dijareja, svrbež…), probleme s apetitom ili sa spavanjem. Dovodi i do problema u socijalnom funkcioniranju osobe. Na emocionalnom nivou, osoba ulazi u začarani krug tjeskobe, anksioznosti, bijesa i ljutnje, osjećaja krivice i stida, depresivnosti.
Moja je preporuka svim osobama koje su sklone odlaganju da dobro ”odvažu” i preispitaju pluseve i minuse takvih odluke.
Povezano: Zašto je tako teško izaći iz depresivnog stanja i zablude o antidepresivima
U kakvoj su vezi perfekcionizam i prokrastinacija?
Kad je u pitanju škola i mnogobrojne školske ili akademske obveze i rokovi, svi znamo koliko je to stresno. Međutim, ako uzmemo u obzir da svaka osoba ima različite odgovore na takve stresne situacije i kako se nosi s njima, ne možemo tvrditi da su baš te sve školske/akademske obveze i kratki rokovi uzrok nečijeg odlaganja. Uzroke treba tražiti na nekim drugim mjestima. To su najčešće mnogobrojna određena i vrlo disfunkcionalna i sabotirajuća uvjerenja koja osoba može imati o sebi i obvezama.
Možda će vam biti čudno da je među osobama koje prokrastiniraju jako puno perfekcionista. Oni će odlagati neku obvezu sve dok ne budu uvjereni da je savršeno. Njihov unutarnji glas im govori: ”Ne mogu si priuštiti grešku jer sve što radim mora biti perfektno”. Ili kada učenik veoma ambicioznog roditelja s visokim očekivanjima sebi veli: ”Što će reći mama ako ne dobijem pet”? Ili prijatelji, kolege i profesori.
U srži problema odlaganja prepoznajemo najčešće već spomenuti perfekcionizam u jednoj nezdravoj i toksičnoj formi. Prepoznajemo i iracionalne i prenaglašene strahove od greške, strahove od kritike drugih i neuspjeha. Prisutan je općenito jedan veoma nizak prag tolerancije na osjećaj frustracije. Sva takva ograničavajuća i sabotirajuća uvjerenja vuku korijen u odgojnom roditeljskom stilu. Upravo kritizirajući, strog i rigidan model roditeljskog odgoja djece dovodi najčešće do tog nezdravog perfekcionizma uz koji se onda nadovezuju iracionalni strahovi. S druge strane, nije dobra ni pretjerana popustljivost i zaštitnički nastrojeni roditelji. To može uzrokovati da dijete nikada ne usvoji zdrave radne navike odnosno biti uzrok nerazvijanja tolerancije na stres i frustraciju.
Na drugom ekstremu problema prokrastinacije nalazi se opet druga krajnost, a to je prekomjerno učenje (ili rad). Ono može biti okidač za tzv. ”burnout’ sindrom ili sindrom sagorijevanja kao prolongirani odgovor na sve one kronične, emocionalne i međuljudske stresore koji su povezani s radnim/školskim okružjem.
Kako izaći iz labirinta?
Ako u procesu psihoterapije radimo na rješavanju problema prokrastinacije, primjerice školske/akademske, fokus je na nadilaženju i modifikaciji blokirajućih uvjerenja koja dolaze iz podsvijesti. Zapravo su ona uzrok problema i stvaraju otpor prema učenju (posljedica).
Također treba raditi i na prepoznavanju i osvještavanju svih mogućih izgovora kojima se osoba služi, a sve kako bi izbjegla neugodne emocije pri ,,suočavanju’’ s knjigom. Radi se i na prepoznavanju i osvještavanju mehanizama obrane kojima se osoba služi.
Nakon toga radi se na razvijanju tolerancije na osjećaj frustracije. Na razvijanju zdravih radnih navika. Na vještinama upravljanja vremenom i organizacije, na postavljanju realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, i slično. Na kraju priče, najbitnije je da osoba osvijesti i prihvati činjenicu da odlaganje za sutra nije dobro i da u konačnici predstavlja veći napor nego samo izvršenje zadataka.
Povezano: Detoks od društvenih mreža
www.focusin-holisticlifestyle.com