Saša Antić iz TBF-a uspješno prošao težak zadatak – Music Box – Glazbeni portal

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


TAJ FILM (NE)ĆEŠ GLEDATI: Saša Antić iz TBF-a uspješno prošao težak zadatak

Težak zadatak je izdvojiti 10 filmova, najdražih ili najboljih, nije važno. Saša Antić IZ TBF-a našao se pred tim testom i uspješno ga prošao.

Saša ili Alejuandro Buendija, prije nekoliko dana sudjelovao je s Mišom Kovačem i navijačima Hajduka u remakeu pjesme “Ja ne mogu drugo nego da ga volim”, a ujedno je prihvatio poziv i za sudjelovanje u našoj filmskoj rubrici “Taj film (ne)ćeš gledati” koji realiziramo ususret Sight & Soundu 2022. U pitanju je dekadni odabir najboljih filmova u povijesti, organizira ga Britanski filmski institut, a u njemu sudjeluju kritičari i redatelj te kreiraju dvije zasebne liste.

A što kaže Saša? “Težak zadatak, ustvari nemoguć, morao sam u velikoj borbi sa samim sobom izostaviti puno bisera, olakšao sam si na način da izdvojim filmove koji su mi bili osobito bitni u tom, nazovimo ga, formativnom razdoblju, i evo ih, mojih top 10 filmova, uobičajeno tipična i dosadna lista lika iz 90-ih kojeg je odgojio MTV, s tim da je poredak proizvoljan, osim ‘Pulp Fictiona’ – on je na prvom mjestu.”

1. Quentin Tarantino: Pakleni šund (Pulp Fiction, 1994.)

Jednom sam krajem 90-ih došao kasno kući, upalio TV i na jednom programu, na kojem je često znalo biti samo slike bez tona, je upravo počeo “Pulp Fiction”, naravno bez tona. Sjeo sam pogledati bar početak prije spavanja i odgledao čitav film, jer sam naravno čuo u glavi sve dijaloge. Eto toliko volim taj film.

2. Ridley Scott: Istrebljivač (Blade Runner, 1982.)

Svi znamo sve, detektivski film noir iz budućnosti u kojem se glavni protagonist zaljubi u androida dok istrebljuje odbjegle androide koji su postali svjesni sebe je istovremeno SF i mitologija. Zanimljivo je da se radi o ekranizaciji koja nema baš previše veze s literarnim predloškom (Philip K. Dick – “Sanjaju li androidi električne ovce”). Također, “Blade Runner” jedan je od onih filmova u kojem glazba prožima sliku na tako moćan način da mi je teško i nemoguće odvojiti je od nje. Često slušam soundtrack i u glavi mi se vrte kadrovi filma. Rad s oscilatorima, tonovi i harmonije koje čujemo kroz film stvoreni su više intuitivno nego školski, i čine ovu glazbu pričom za sebe.

3. Jim Jarmusch: Put samuraja (Ghost Dog: The Way of the Samurai, 1999.)

Obožavam Jarmusha, njegovu filozofiju i pomaknutost, kao i glazbu u njegovim filmovima, koja mi je često otkriće, npr. prije gledanja njegovog “Broken Flowers” nisam nikad čuo za Mulatu Astatke. “Ghost Dog” mi je njegov najdraži film, često se poistovjećujem s glavnim likom dok hodam ulicom i vrtim nunčake. Ima tu samuraja, mafije, westerna, humora i filozofije, RZA je radio glazbu i sve se događa u New Yorku. Zar treba nešto više.

4. Terry Gilliam: Strah i priezir u Las Vegasu (Fear and Loathing in Las Vegas, 1998.)

Što reći, još jedna vrhunska ekranizacija vrhunskog literarnog predloška, romana Huntera S. Thompsona, čista psihodelija na ekranu. Osim toga ovaj film je idealan za jačanje trbušnih mišića i kad bi mogao birati kako umrijeti bilo bi to gledajući “Strah i prezir”.

5. Terry Jones / Terry Gilliam: Smisao života Monthyja Pythona (Monty Python’s The Meaning of Life, 1983.)

“Leteći cirkus” je u obzorima ontološkog konteksta apstrakcije filmskog izraza za mene vrhunac zapadne civilizacije de facto i de jure, a ovaj film je veliko finale serijala. Konačno je sve objašnjeno, nema svetinja, nema ljutnje, uz nezaboravne songove umiremo od smijeha, prihvaćamo apsurd života i shvaćamo da sama činjenica što smo bića koja to mogu spoznati čine život predivnim i smislenim, i to je valjda ta predivna vijest. A smisao života? Pa ništa posebno ustvari, pokušaj biti dobar prema ljudima, izbjegavaj masno, pročitaj koju dobru knjigu tu i tamo, šetaj i pokušaj živjeti u miru i harmoniji s ljudima svih vjera i nacija.

6. Woody Allen: Štogod uspije (Whatever Works, 2009.)

Kad ne znam što bih gledao odaberem nasumično neki film Woodyja Allena, tako da na ovoj listi može biti bar 7 njegovih filmova, al’ ako moram odabrati jedan bio bi to “Whatever Works”. Zanimljivo što u filmu nema Allena kao glumca, al’ vjerojatno baš zato što je uloga koju bi inače on igrao ovaj put dopala Larryja Davida, cinizam je oslobođen svih ograničenja i uz sve ono što volim kod Allena, gomila otkačenih likova, urnebesni dijalozi, nepodnošljiva lakoća postojanja, i opet New York kao jedan od glavnih likova, ovaj film za mene čini posebnim.

7. Terry Gilliam: Brazil (1985.)

“Matrix” prije “Matrixa”, Orwelijanska distopija savršena u svojoj groteski i birokratskom besmislu, svijet u kojem na neki način već živimo. I poruka je jasna, bijeg je moguć, i stvarnost je u našoj glavi.

8. Darren Aronofsky: Pi (1998.)

S ovim filmom je u moj život ušao Aronofsky i pomogao mi na dubokoj osobnoj razini i doživljavanju stvarnosti.

9. Denis Villeneuve: Dina (Dune, 2021.)

Na listu je eto upao i film iz ove godine, vjerojatno zato što se radi o ekranizaciji knjige koja je za mene bila jedno od bitnih ekstatičnih prosvijetljenja kad sam je pročitao prvi put, tamo krajem 90-ih. Od tada sam joj se vraćao puno puta i ovaj film je za mene jednostavno savršen. Taj spoj orijenta i gotike uz genijalnu glazbu Hansa Zimmera je nevjerojatan i gotovo identičan mome doživljaju knjige. Izbor Timotheeja Chalameta za ulogu Leta je nepogrešiv, a ukazanje Benjamina Clementinea antologijsko. A još nismo vidjeli ni cara ni Esnaf.

10. Stanley Kubrick: Paklena naranča (A Clockwork Orange, 1972.)

Još jedna sjajna Kubrickova ekranizacija literarnog predloška, ovaj put romana Anthonyja Burgessa, mada je promijenjen kraj, al’ ‘ko može išta prigovoriti Kubricku. U filmskom smislu bila je to do tad neviđena distopijska studija ljudske prirode i provala besmislenog nasilja na velikom ekranu, a sve uz pjesmu i veselje. Poruka je jasna, društvo nas oblikuje i mladi su njegov najosjetljiviji dio. Tih 90-ih sam se vrlo lako mogao pronaći u liku Alexa, čak sam snimio i jedan rap iz njegovog lika, u pjesmi “Izgubljena generacija” s Blackout 00 u kojoj repamo Target i ja.

P.S. 11. Privedite osumnjičene, 12. Dracula (1992.), 13. Ružni, prljavi i zli, 14. Borat, 15. Matrix 1, 2, 3, 16. The Dark Knight, 17. La vita e bella, 18. Taxi Driver, 19. Leon profesionalac, 20. Let iznad kukavičjeg gnijezda.





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI