Uglavnom se volim distancirati od kritiziranja glazbe koju ne slušam. Bolje napisati nešto dobro o nečemu što razumijem, nego pljuvati po suprotnom.
Što se tiče elektroničke glazbe, doticaj s njom bio mi je u prvim danima njenog penetriranja u našu svijest. Bio sam na prvom rave partiju u Zagrebu početkom devedesetetih, ali sve što mi je ostalo u sjećanju su katakombe ispod grada koje su bile lišene kisika da se nije niti cigareta mogla zapaliti. A što se tiče elektroničke glazbe ostao sam zarobljen u vrijeme ranih 1990-ih. Tek poneki rad iz budućnosti mi je skrenuo pažnju, no ostalo je samo na tome, dvije-tri “pjesme” i ništa više. Ipak to pripada nekoj novoj generaciji.
Ipak u zadnjih nekoliko godina, taj takozvani “underground” ponovo mi oduzima kisik. Najnovije izdanje PDV Recordsa – Bella Technika “Solid State” i zvukom i ritmom grebe pod kožu. Ovaj čistokrvni nu disco, old-timer sound, fascinira svojom bojom zvuka i jednostavnošću poruke. Minimalizam, ali sa stilom. Podosta drugačije od onoga što je gitarist Bojan Drobac radio s kod nas vrlo cijenjenim Darkwood Dub. Ovaj bend je jedan od prvih s “istoka” koji je stekao gotovo kultni status u Hrvatskoj. Sada s potpunom promjenom pristupa glazbi, gitarist koji ne svira gitaru, Milorad Ristić, basist istog benda i Obojenog programa, te Katarina Jovanović (who is the f***in Katarina???) tvore jezgru fantastično-opuštajućeg elektro albuma.
Nepretenciozno, neiskvareno i iskreno ulaze u priču, ponavljam, nu disco glazbe koja je sve prisutnija u svijetu electro undergrounda. Pametno, bez suvišnih filozofiranja. Favorit: “Sundried”, broj dobrodošao za sve “good vibration” partije.
Mudro, veselo, elegantno, postoji li još koja riječ kojom bih opisao ovaj album? Čak i oni koji uobičajeno ne slušaju ovakvu vrstu glazbe mogu naći zrno optimizma i žlicu radosnog muziciranja. Album za svaku preporuku. Osim ako niste ljubitelji erotskih oblina naspram kvalitetne glazbe.