Prošlo je 36 godina (objavljen 28. rujna) otkad su legendarni Smithsi objavili svoj posljednji album. “Strangeways, Here We Come” njihovo je zadnje zajedničko djelo te album koji je završio eru kreativnog partnerstva Morrissey-Marr. Bend se nakon ovog albuma više nikada nije okupio, a velika je vjerojatnost da nikada ni neće.
10 pjesama koje su se našle albumu snimljene su između ožujka i travnja 1987. Album je svjetlo dana ugledao kasnog rujna iste godine, no bend do tada više nije postojao. Ipak, album je dobio izvrsne kritike od strane kritičara te ostao zapamćen kao jedno od najboljih izdanja osamdesetih.
Uistinu, „Strangeways, Here We Come“ je možda i najraznovrsniji album Smithsa – pravi primjer njihove kreativnosti. Napetost između članova benda u vrijeme je snimanja bila na vrhuncu, a dio je tih frustracija ostao zabilježen u Morrisseyevim tekstovima. S druge strane, album ostavlja dojam jedne glazbene čvrstine i nostalgije kakva se valjda i može roditi samo kada jedna grupa shvati da joj je kraj.
Mi vam donosimo listu pjesama koje su se našle na albumu, od one najmanje najbolje do one najbolje.
10. Death at One’s Elbow
Vjerojatno najnepotrebnija pjesma na albumu, ovo je jedna od onih u kojoj Morrissey izražava frustraciju spram druge osobe/svijeta kroz otvorenu želju za fizičkim nasiljem. Ali gdje je to prije funkcionirali jako dobro (npr. „Bigmouth Strikes Again“), ova pjesma jednostavno blijedi u moru klasika koje je bend stvorio.
9. Paint a Vulgar Picture
U ovoj pjesmi Morrissey kritizira glazbenu industriju i to na jedan zanimljiv način. Pjesma počinje kao direktna kritika pohlepe onih „na vrhu“, onih koji upravljaju industrijom. Pjesma tada dobiva konkretnijeg pripovjedača: obožavatelja koji pjeva o tome koliko mu glazba znači i što bi sve učinio za svoje glazbene idole. „Paint a Vulgar Picture“ se tako igra kontrastom između glazbene industrije kao jedne kapitalističke mašine i same glazbe kao izvora emocija za obožavatelje. Ipak, pjesma je prenatrpana idejama te ostavlja dojam zagušenosti.
8. Unhappy Birthday
Humor, dosjetljivost i mizerija – tri riječi koje najbolje opisuju Morrisseya kao tekstopisca. „Unhappy Birthday“ je tako jedna tipična Morrisseyeva pjesma. Marrovi aranžmani također su sjajni. Ipak, valjda zato što je toliko tipična, ne ostavlja neki posebni dojam. Tu je i to je dobro. Da nije tu, i dalje bi bilo dobro.
7. A Rush and a Push and the Land is Ours
Ovo je pjesma koja otvara album te je zapravo i savršen nagovještaj onoga što slušatelj može očekivati od albuma. Uz sjajnu Marrovu glazbu i Morrisseyeve dosjetke, „A Rush and a Push and the Land is Ours“ i nema neke mane. Pjesme koje su rangirane više od ove jednostavno su mrvicu bolje.
6. Stop Me If You Think You’ve Heard This One Before
„Stop Me If You Think You’ve Heard This One Before“ ostaje kao jedan od najvećih komercijalnih hitova s albuma. Dinamičan, plesni ritam i lirska dosjetljivost zaista ju čine klasikom u opusu Smithsa.
„Nothing’s changed, I still love you
Only slightly less than I used to, my love.“
Moguće jedan od najjednostavnijih, a najboljih Morrisseyevih trenutaka.
5. I Started Something I Couldn’t Finish
Ovo je pjesma koju možda mnogi ne bi stavili ovako visoko na listu, a svakako ne prije „Stop Me If You Think You’ve Heard This One Before“ ili čak „A Rush and a Push and the Land is Ours“. Pa ipak, „I Started Something I Couldn’t Finish“ ima jednu energiju i suptilnu genijalnost koje ju čine izvrsnom pjesmom. Morrisseyevi vokali sjaje, a glazba je vrlo glam-rock, gotovo kao da ju je pisao Bowie ranih sedamdesetih. Tako ostaje jedan od većih trenutaka eksperimentiranja za bend.
4. Death of a Disco Dancer
Ovo je jedna od najpodcjenjenijih pjesama na albumu te možda i u čitavom opusu Smithsa. „Death of a Disco Dancer“ je pjesma koja gradi svoju strukturu polagano, od melankoličnog uvoda do kakofonične kulminacije. Značenje ove pjesme ima različite interpretacije. Neki tvrde kako je pjesma o smrti diska, neki kako je metafora za nemire u Irskoj, a neki kako je metafora za LGBTQ zajednicu u osamdesetima. Kako god, „Death of a Disco Dancer“ funkcionira savršeno u sklopu albuma.
3. Girlfriend In a Coma
Svakako najzabavnija i glazbeno najsvjetlija točka albuma (tekst je druga priča), „Girlfriend In a Coma“ je odlična pop pjesma građena na jednostavnoj, ali upečatljivoj bass liniji i akustičnoj gitari. Jedina njena mana je to što je prekratka.
2. I Won’t Share You
Iako su gotovo sve pjesme na ovom albumu odlične, samo bi se dvije mogle nazvati remek-djelima. „I Won’t Share You“ je jedna od njih. Ovo je pjesma koja zatvara album te tako i posljednja zajednička pjesma Smithsa. Iako se može interpretirati kao Morrisseyeva odluka da ne dijeli samoga sebe s nekim (ljubavnikom/ljubavnicom), ova pjesma je zapravo metafora za prekid benda. Morrissey želi svoju slobodu. Ovo je njegovo vrijeme. Uz prekrasnu i jednostavnu glazbu, „I Won’t Share You“ je izrazito bolna pjesma koja nosi teret jedne ere kojoj je došao kraj.
1. Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me
Drugo pravo remek-djelo albuma i najbolja pjesma koja se na njemu našla je „Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me“. Ovo je jedna od najboljih pjesama čitavog opusa benda, a jedina druga koja nosi ovoliko srcobolje i emocije je „I Know It’s Over“ (s albuma „The Queen is Dead“). Ovo je favorit i Marra i Morrisseya te pjesma koja predstavlja srž Smithsa – romantizam građen na prekrasnoj melodiji koja ima sposobnost dirnuti i one čije je srce možda od kamena.