Novoosnovano Prljavo kazalište, ono na čelu s Davorinom Bogovićem, prvo je s otkrivenim cijelim albumskim materijalom. “Underground”, naziv koji mi je nelogičan, donosi pjesme koje su imale potencijala. S naglaskom na imale!
Već su dosadile priče oko dva ista, a različita Prljava kazališta. Nije to jedini slučaj u svijetu, evo neki dan sam otkrio da postoje dva benda Batushka pa se i oni prepiru tko je original, a tko nije. Tko je prvi, a tk odrugi, da ne kažem, čiji je veći. Apsolutno nebitno. Ono što je u cijeloj priči ipak najvažnije jest glazba, a pred nama je cijeli album novopečenog Prljavog kazališta, onog u postavi Davorin Bogović Rinči – Alen Kraljić Kralja – Tihomir Fileš Filko. “Underground” je naziv albuma, navodno iz razloga jer su se vratili korijenima, odnosno nešto žešćem i sirovijem zvuku kakav je pratio Prljavce s početka karijere. Nije baš tako, ako ćemo iskreno, jer ovi Prljavci ne zvuče kao oni prvi. Ali idemo nekim redom.
Ovaj materijal imao je stvarno potencijala, prije svega iz razloga što se u bendu našao Alen Kraljić Kralja, jedan od najboljih i najcjenjenijih gitarista devedesetih i ranih dvijetisućitih koji se usput izgubio u nekim raznim projektima i nikad nije ponovno pronašao pravog sebe, odnosno kako je to bilo u najboljim godinama s Pipsima i Baretovim Plaćenicima. Zapravo, ovo je jedini razlog koji je mogao nagovjestiti da će biti nešto dobro od ovog materijala. Šteta što Kralja nije imao uz sebe nekog dodatnog autora koji bi njegove ideje mogao staviti u onu pravu estetiku, odnosno uobličiti u puno ozbiljniju priču. Kralja je kralj riffova i to se dobro zna, a osjeti se to i na albumu “Underground”. Njegova gitara je uvijek bila sirova, čak me u par trenutaka podsjetila na zvuk Pipsa, pa možemo reći da je onda i ta gitara jedina bila vezana uz naziv “Underground”. Ali je na cijelom materijalu u pozadini, bubnjevi dominiraju, što inače Fileš voli raditi, preproducirani su i po meni neusklađeni sa sirovim zvukom kakav je bend trebao ispostaviti. Nešto poput albuma “Kad fazani lete” Azre kada je Johnny uzeo stvar u svoje ruke i ispreproducirao album. Tekstovi pjesama nisu nešto previše pamtljivi, a dobar dio albuma mi ima presličan, takoreći monoton middle (više prema slow) tempo. Prvootkriveni “Svemirski tobogan” čak je među boljim pjesmama albuma, uz riffoidnu i žestoku “Rock ‘n’ rolla” kojom dominira Kralja, te “Ljubav” koja ima himnične trenutke. Pokušaj suradnje s jednom indie glazbenicom, Mirnom Škrgatić, na pjesmi “Pronađi me”, nije ispao baš tako uspješan kako se činilo. Nije to za Prljavce, barem ne ove koji žele furati spiku ranije faze benda.
Cijeli album mi se čini na prvi dojam kao da je baladni rock album, ima premalo tog novog vala koji se vezao uz prve Prljavce, premalo mi je i hrabrosti koje su imali rani Prljavci. Mislim da su se trebale odvezati autorske ruke Kralji i svakako u bend dovesti nekog poznatijeg i uspješnijeg autora koji će sve lijepo izbalansirati. Odabir Davora Smotalića za miks i završni premaz albuma nije se ispostavio kao najbolji. U cijeloj priči mi je najviše žao Davorina Bogovića koji se nije uspio snaći u svemu. Čini mi se kao da cijelo vrijeme pokušava uhvatiti vlak kojim su Prljavci krenuli, ali ga ne stiže. Ili na trenutak bude u ravnini s ulaznim vratima u vagon, ali iz nekog razloga ne uspije ući. I kao da su mu htjeli zamaskirati vokalne mane. Slična je priča i s potencijalom ovog albuma. Kao da se izgubio tijekom nastanka materijala. Ili je cijeli materijal prebrzo sniman, pa se premalo kreativno razmišljalo o njemu. Čini mi se da se ipak sve svodi na priču tko će prije, koji Prljavci su bolji ili čiji je veći, kako sam rekao na početku ovog teksta. Sve je nekako navrat-nanos.
“Šteta! Baš šteta!”, rekla bi jedna pjesma, “Ljeto ’85” s jednog od najboljih albuma Pipsa na kojem je gitaru svirao Alen Kraljić Kralja koji je i autorski sudjelovao na tom materijalu. Na “Undergroundu” mu je falio netko poput Rippera. Smijem li reći Houra?