Godine 1974. je skuhan novi ustav Jugoslavije. Prethodnih godina došlo je do velikih promjena u političkom vrhu. Stara škola je otpisana, a radikalna partijska mladost obezglavljena (valjda od tada vrijedi poštapalica “kiša moči, sunce suši, milicija pegla”).
U cijeloj toj zavrzlami političkih promjena čini se kao da se umjetnička ekspresija pomalo stavila po strani. Točnije rečeno starim komunističkim rječnikom, “mrski imperijalistični zvuci rock’n’rolla više nisu u fokusu vlasti”, pa je glazbeni napredak bio neminovan. Stege polako popuštaju, iako ne do potpune liberizacije glazbene umjetnosti.
Tako se tada, iste godine, izdavačkom djelatnošću sve više okreću novoj generaciji mladih kojima je dosta Mirka Novosela, Ive Robića. Ivice Šerfezija i 4M, među ostalima. Iako su još uvijek rijetka rock izdanja na dugosvirajućim pločama, jer primat izdanja nosača zvuka još uvijek drže 45-ice. Male ploče, s rupom. Te godine, prije pet desetljeća, Jugoton objavljuje prvi album beogradske grupe Dah, “Veliki cirkus”.
Autor tekstova je tada malo poznati Zoran Modli, kasnije poznati radio DJ. Inspiracija tekstovima duguje umjetničkim i književnim djelima što čini ovaj album jednim od ranijih konceptualnih albuma tadašnjeg tržišnog prostora. Nadasve su naslonjeni na tada vrlo popularnim hard rockom, povremeno se laćaju psihodeličnih elemanta, što je poprilično teško obzirom da je u pitanju trio – gitara – bubanj – bas. 50 godina poslije možemo se čuditi (ne)vjerodostojnim cijenama od čak 400 eura za ploču u vrhunskom stanju. Teško je reći koliko je to realno obzirom da cijenu ipak diktira kupac.
A vrijedi li doista album toliko? Mislim da ipak – ne. Iako vrlo ambiciozna ideja, ne mora značiti da je realizacija dobra. Prva strana ploče odaje veliki ptencijal grupe i vjerojatno su bili najači momenti grupe toga vremena. Da citiram izvrsnog blogera “Seye” koji je odlično i detaljno opisao nastavak albuma: “Sljedeće dvije pjesme su vjerojatno najzanimljivije na albumu. Naslovna pjesma teče polako kroz 7 minuta u duhu psihodeličnog džema. Glavna gitara i bas su izvrsni, povremeno prošarani zvučnim efektima letećeg aviona. Manojlović pjeva o “Velikom cirkusu” kao alegoriji na život jednog umjetnika, a njegov tenor je vrlo uvjerljiv. “Dobar vetar plava ptica” još je jedna soft-rock balada zarazne melodije i refrena koja bi mogla postati hit singl. Istoimeni jugoslavensko/sovjetski dječji film snimljen je 1967. godine pričajući priču o ljubavi i prijateljstvu među mladima različitih rasa i nacija, a uz zapaženi pojavljivanje Radmile Karaklajić, popularne jugoslavenske pjevačice koja je imala uspješnu karijeru u bivšem SSSR-u. Ovdje DAH pjeva o tinejdžerskoj romansi između školske djece. Nažalost, posljednje tri pjesme (uključujući i “Epilog”) su katastrofalne i strahovito umanjuju kvalitetu albuma u cjelini. Još jedna naizgled filmski nadahnuta tema “Možda zvoni Miss Stone” – “Miss Stone” je naslov makedonskog filma kasnih 1950-ih – lijepo počinje mandolinom i laganim rock ritmom, ali biva razmažen glupim tekstovima i besmislenim uključivanjem dva različita tempa, honky-tonk/charleston i srpskog “kola”! Završna “Ceste budućnosti” mora biti jedna od najgorih pjesama koje sam čuo u životu! Neuvjerljiv pokušaj blues rocka dodatno je uništen najstrašnijim vokalom koji možete zamisliti. Zvuči kao jedno od uzimanja tableta i alkohola tijekom probe!!! Pitam se kako je Manojlović pristao da se ovo zabilježi…? Amatersko vrištanje, deranje i idiotski vokalni egzibicionizam nedopustivi su ako želite da vas shvate ozbiljno”.
Stavljajući ovaj bend u konteks vremena, nezaobilazna stavka je njihov image, koji za to vrijeme biva sigurna formula za nesreću i nered, barem u ruralnim sredinama nesklonim “čupavim drogerašima”. Skromna tiraža, a svirke uglavnom po većim urbanim sredinama nisu iznjedrili veću popularnost te je vođa benda Zlatko Manojlović preselio svoj bitak u Belgiju gdje će dvije godine kasnije realizirati daleko bolji album “Povratak” koji na krilima nosi internacionalni hitić “Šošana”, neizostavni singl u svakom jukeboxu postavljenom u luna-parku, slastičarnici ili u nekim ranim pretečama kafića.