Znate što, kad već tako kritiziram sve i svakoga, vrijeme je da i napišem pokoji kritičan redak i o sebi. Je*** onog tko se ne zna i na svoj račun našaliti, ali i opaliti bespoštedno o vlastitom liku i djelu.
U subotu sam, nakon milijun godina, konačno krenula na neki sportsko-rekreativni izlet, ili ti planinarenje, u organizaciji divne Nene, vlasnice Rural Escape Toursa. Dugo mi to planiramo, pa vrijeme, pa korona, pa svašta nešto i eto, konačno se TO dogodilo u subotu. Naravno, povela sam Guštericu, jer što je planinarenje bez Gušterice!? Ništa! Nisam bila lijena pa sam povela i, zvat ćemo je Šanel, sa Š, da ne mora raditi kardio taj dan u teretani. Divno se družiti s prijateljicama na svježem zraku, u zelenilu šume Bilogore.
Da se razumijemo, ne radi se o nikakvom herojskom pothvatu i o nikakvom ozbiljnom planinarenju. Ne hvalim se time. Dapače, želim iznijeti svoju sramotu. Želim osvijestiti javno činjenicu da nisam ni u kakvoj formi, da nemam kondicije i da sam, prosto, seljački rečeno, debela. Je li se i vama koji put dogodilo da se pogledate u ogledalo i vidite da vas gleda neka punašna ženica s druge strane?
Ma, trebala bih ja kao biti cool, ono urednica, vlasnica, trla baba lan, i tako dalje, a ono iz ogledala mi se smješka bucka ozbiljnog podbratka! I zapitaš se: “Bože, kako sam ja došla da ovoga!?”
-
Zvono s desne strane vrata Romske kuće -
Staza -
Ekipa na stazi
Naravno kriviš godine, perimenopauze, hormone, štitnjače, inzulinske rezistencije i shvatiš da je sve to samo plod tvog rada i truda ili bolje rečeno – žvakanja!
Ovu subotu ću dugo pamtiti. Društvo je bilo fantastično, klopa putem divna, Vesna nam je pričala čudesne priče o mitovima bjelovarsko-bilogorskog kraja. Jedino nas je dočekalo malo blata, ali nije bilo nikakvih pretjeranih uspona koje, jadna i debela, ne bih izdržala. Šanel i Gušterica sa smiješkom lako koračaju. No, ja se znojim i, čim je neki mali uspon, uspušem se k’o da se verem na Dinaru! Vođa nam je bio Đuro, član lokalnog planinarskog društva, vremešni gospodin zbog kojega sam se postidjela svih pojedenih kolača i sendviča, slasnih burgera i koječega, jer kad sam gladna nisam apsolutno svoja i ne postoji brojanje zalogaja ili kalorija na koje bih pristala. Ni Đuro se nije uspuhao.
I opet ću ići s njima. Ozbiljno vam kažem. I čak sam pojela samo jednu slasnu palačinku nakon 10 kilometara.
Šalu na stranu, sve su to moji zubi natukli u posljednjih pet godina i ne sramim se svojih kilograma. I ponosna sam na samu sebe jer sam rekla da je dosta. Znate, ne može čovjek reći “dosta” baš kad mu se prohtije. Bili to kilogrami, neka blesava veza ili nezadovoljstvo na poslu, reći ćete da je dosta onda kad je pravo vrijeme za to. Kada ste svjesno donijeli odluku ili narodski rečeno, kada je kap prelila vašu čašu. A čaša su različite, baš poput nas.
Isto tako krenut ćete na dijetu, ili u teretanu, ili na tečaj nečega onda kada stvarno u svojoj glavi kažete da je to TO.
Nema ništa na silu, ma koliko vam drugi tupili o tome i koliko god vi i znali da su možda u pravu.
E, i sve fotke su moje!
The post Drama Queen: Planinarenje, kažeš!? Uf! appeared first on She.