Prvi smartphone na svijetu predstavljen je 1994. godine u SAD-u, a zvao se IBM Simon Personal Communicator. On je bio više nego skromnih mogućnosti i brzina interneta je bila nezamislivo spora u to vrijeme. Više ga se koristilo kao pokretnu verziju kalendara i podsjetnika za sastanke. Kako god, revolucija je počela. Vjerujem da smo sada, nakon skoro 30 godina od pojave prvog smartphonea, puno pametniji u pogledu razvijanja ovisnosti o njima. Sad zamislite, ako je nama, koji smo rođeni prije ovakvog „tehnološkog“ iskoraka, teško oduprijeti se razvijanju ovisnosti, koliko je tek teže našoj djeci koja su skoro pa „rođena“ s pametnim telefonom u ruci? Postavlja se pitanje kako vratiti fokus s društvenih mreža na stvarni život?
Današnje su generacije izuzetno nestrpljive
Ono što se meni pokazuje kroz razgovore i rad s mladima danas i čitanjem raznih istraživanja je da su današnje generacije izuzetno nestrpljive. To me odmah podsjetilo na jedno psihološko istraživanje sa Sveučilišta u Stanfordu, SAD. Walter Mischel je u svom poznatom eksperimentu iz 1972. godine „The Marshmallow Test“ pokušao odgovoriti na vječno pitanje koliko je jaka naša snage volje te može li se ona uzeti kao prediktor uspješnijeg i ispunjenijeg života. Mischel i njegov stručni tim promatrali su skupinu četverogodišnjaka. Svakog su smjestili u svoju prostoriju, pred njih stavili marshmallow (sljezov kolačić) i dali im upute: „Možeš odmah pojesti ovaj sljezov kolačić ili čekati 15 minuta da se vratim s dva sljezova kolačića za tebe.“
Eksperiment je pokazao da se djeca uvelike razlikuju s obzirom na svoju snagu volje. Neki su bez problema čekali 15 minuta, dok su drugi odmah pojeli sljezov kolačić. Na nekoj djeci se vidjelo da se baš muče u samosvladavanju. Mischelov tim je u narednim godinama pratio testiranu djecu i utvrdio nekoliko zanimljivih činjenica. Djeca koja su se uspjela suzdržati 15 minuta imala su bolji akademski uspjeh, bolji odnos s vršnjacima i manje problema s ovisnošću kasnije u životu. Dok su s druge strane bila djeca koja se nisu mogla suzdržati od jedenja kolača, a kasnije u životu su imala gori akademski uspjeh i više emocionalnih problema.
Koliko snaga volje određuje naš uspjeh u životu?
Bez obzira što neka novija istraživanja ne potvrđuju u potpunosti rezultate koje je Mischel dobio, svejedno nam ostaje aktualno pitanje koliko snaga volje određuje naš uspjeh u životu? Pokušat ćemo „Marshmallow test“ usporediti s najprimjenjivanijim testom ličnosti, poznatim kao „Big five“, u Hrvatskoj preveden kao Velikih pet (osobina ličnosti). Tu ubrajamo otvorenost, savjesnost, ekstrovertiranost, susretljivost i neuroticizam.
Pregledavajući koje karakteristike osobnosti znače što, snagu volje je najbolje staviti u kategoriju savjesnosti koja opisuje sposobnost osobe da regulira svoju kontrolu impulsa kako bi se uključila u ponašanje usmjereno k cilju. Uočeno je da ljudi koji imaju visok rezultat u savjesnosti imaju općenito bolje zdravstveno stanje i dugovječniji su. Istraživači vjeruju da je to zbog toga što savjesni ljudi imaju dobro strukturiran život, kao i kontrolu nagona pa slijede dijete, planove liječenja i paze na to kakvu hranu i u kakvim količinama konzumiraju. Visok rezultat u kategoriji savjesnosti predviđa bolje ocjene u srednjoj školi i na fakultetu, dok niži rezultat predviđa i maloljetničku delinkvenciju. Savjesnost je najjači prediktor radnog učinka. Pokazalo se da je visok rezultat savjesnosti povezan s visokim radnim učinkom u svim dimenzijama.
Laički rečeno, kako su nam roditelji govorili, zagrij stolicu i rezultat neće izostati. Odnosno, upornost se uvijek isplati, na ovaj ili onaj način. Savjesnost nam također pomaže da se odupremo različitim iskušenjima tijekom puberteta i adolescencije što također igra važnu ulogu u našem životu. Znati da su određena ponašanja štetna za nas i izbjegavati društva koja nas nagovaraju na „gluposti“ je odlika zrelosti i dobrog odgoja mlade osobe. Istraživanja Velikih pet osobina ličnosti to potkrepljuju. Osobe koje postižu niže rezultate u kategoriji savjesnosti češće iskazuju impulzivnije i neoprezno ponašanje koje ih može dovesti u probleme.
Kako pomoći današnjim tinejdžerima i adolescentima?
Sad se ponovo vratimo na današnje tinejdžere i adolescente te kako i na koji način im pomoći? Predlažem roditeljima da djeci, bez obzira na dob, ne dozvoljavaju da nose mobitel (bilo pametni bilo obični) na spavanje, bez obzira na dječje priče o alarmu za buđenje i ustajanje na vrijeme. Uvijek im možete kupiti analognu budilicu s kojom smo se mi budili do pojave mobitela. Mobitel ostavite na stolu u dnevnoj sobi i slušajte kad krenu poruke nakon 21, 22 sata, kada se čini da mobitel zvoni ili vibrira svakih 10 sekundi. I onda se mi roditelji čudimo što dijete ne može zadržati pažnju i fokus na stvarima koje radi.
Raspon pažnje današnje djece je prosječno trajanje shortsa (kratkih videa) na YT, Tik Toku ili Instagramu, što iznosi 30-120 sekundi. Pažnju i fokus se može trenirati, kao i snagu volje. Djeci često prigovaramo da su bezvoljna, da nemaju izraženu želju za ničim što se „mora/treba“ napraviti i slično. To ih ne bi trebalo osloboditi nekih svakodnevnih obaveza, poput kućanskih poslova i pomaganja roditeljima. Roditelji su oduvijek bili i bit će škola života i tu ulogu ne bismo trebalo olako odbacivati.
Zakupljenost nevažnim sadržajima
No, budite oprezni jer djeca vas gledaju i uče što vi i na koji način radite. Mi roditelji prvi ne bismo smjeli „visiti“ na mobitelima i laptopu više nego što je nužno. Istraživanje psihologa Borisa Jokića i suradnica nazvano “Između igrališta i TikToka” iz 2022. godine prvo je istraživanje koje je istražilo utjecaj digitalnih tehnologija na dječju svakodnevicu. Ispitivani su učenici petih i sedmih razreda osnovnih i trećih razreda srednjih škola u Hrvatskoj, s uzorkom od 17.472 učenika, 165 škola (od kojih 81 osnovna i 84 srednje) nacionalno je reprezentativno po svim kriterijima. Sumirat ćemo samo neke dijelove istraživanja:
- 30 % ispitanih učenika srednjih škola ne bavi se nikakvom fizičkom aktivnošću
- 14,6 % ispitanih učenika ne uči za školu niti jedan puni sat dnevno
- 70 % ispitane djece ne koriste tehnologiju za kreiranje sadržaja, pasivni su konzumenti
- 42,9 % ispitane djece kaže da im korištenje tehnologije negativno utječe na učenje
- 30 % srednjoškolaca kaže da im korištenje tehnologija negativno utječe na fizičko i mentalno zdravlje
- 37,3 % djece priznaje negativan utjecaj tehnologija na kvalitetu slobodnog vremena
- kao problem generacije navode količinu vremena koje provode online, zakupljenost nevažnim sadržajima i cyberbullying.
Svjesno odlučite kojoj se aktivnosti želite posvećivati
Sad kad znate sve ovo dragi roditelji, promislite na koji način i kako možete pomoći svojoj djeci. Zabrane su rijetko kad u povijesti imale dugoročno pozitivan efekt, tako da bi u pogledu tehnologija prvenstveno rješenje bilo u umjerenosti i (samo)kontroli. Tu prvo roditelji moraju biti primjer dobre prakse vlastitoj djeci. Škola može zabraniti donošenje i korištenje mobitela u školi, po meni su to već trebali učiniti jer nošenje smartphonea u školu nikad za primarnu svrhu nije imalo „javiti se roditeljima“, već igrati igrice pod odmorom i misliti cijeli školski sat kako ćemo pod odmorom odigrati još „samo“ malo.
Na roditeljima je da djeci ne dozvole nošenje mobitela na spavanje i da imaju barem jedan dan tjedno bez korištenja mobitela – kako roditelji, tako i djeca. Bitno je imati mjeru u svemu. Zašto se djeca danas povezuju s vršnjacima sa svih strana svijeta, dok u istom trenutku nisu dovoljno povezani sa svojim ukućanima? Dobra vijest je da snagu volje s vremenom možemo ojačati, kako mi roditelji, tako i naša djeca. Samo je pitanje koliko se vježbamo u tome. Učenje discipline i samodiscipline je ključno, kako za stvaranje novih navika, tako i za gašenje nepoželjnih ponašanja. Bitno je iz dana u dan svjesno odlučivati kojoj se aktivnosti želite posvećivati, čime će i vaša snaga volje rasti.
„Kada osoba ne može pronaći dublji smisao vlastitog života, zadovoljava se sitnim užitcima“. (Viktor Frankl)