KC Rock ’22 – palac gore Koprivnici! – Music Box – Glazbeni portal

Ponukan izdanjem Šarenog dućana, kompilacijom koprivničke scene kojoj je dana premala pažanja u bespućima internetskih prostranstava, osjećam potrebu i poriv da napravim osvrt, iako sa zakašnjenjem, jer ova dvostruka ploča itekako to zaslužuje.

Koprivnica je gradić od tek tridesetak tisuća stanovnika, možda na ne tako idealnom mjestu poput razvikanijih, ali i većih mjesta koja su izrodili sjajnu umjetničku i glazbenu scenu. Ako kažemo da je Rijeka kolijevka punka, rokerski centar, Koprivnica definitivno zaslužuje isti status, ali kao kontinentalni centar izvrsnosti.

Postavite se u položaj malih, zanemarenih sredina, gdje se s puno više energije ljudi moraju boriti, što zbog zemljopisnog (ako želite po novohrvatskom – geografskog) položaja, što zbog slabijeg BDP-a i nedostatka koncertnih prostora. Prije svega, pojavom Overflowa početkom devedesetih, benda koji je imao više uspjeha van naših granica, mi, “dotepenci” u Zagrebu, dobili smo heroje koji su nam bili poput iznimke koja potvrđuje pravilo, tako da smo svi koji smo iz malih sredina ovaj bend doživljavali kao svoj. Bez obzira dolazimo li s krajnjeg istoka Slavonije ili isto tako krajnjeg juga Lijepe naše.

Kakve to podzemne vode utječu na rađanje takve snažne glazbene scene koja na toliko maleni broj stanovnika uspije toliko dati? Da se razumijemo, nisu to samo glazbenici, već i cijela vojska ljudi koji sudjeluju u tome. Vlasnici koncertnih prostora (makar bile birtije), promotori, dizajneri, amaterski umjetnici ili profesionalni lokalni revolveraši, a da ne govorim o publici, bez koje ovo ne bi niti postojalo.

Jesu li se zvijezde poklopile u nekom trenutku rađanja aktera koprivničke scene, to bi trebalo pitati astrologe. Iako duboko ne vjerujem u tu priču praznovjerja, izvođači na ovom albumu su itekako “misterija” kojoj se treba dati itekako velika pažnja. Čak i sam izdavač, Krunoslav Jajetić, stari mačak, smogao je toliko snage i entuzijazma kojeg imaju (a možda i ne) puno mlađi od njega. Ovo izdanje je njegova posveta svome vremenu (kojem očito nije kraj) i ljubavi koju ima prema glazbenoj sceni svoga grada. To na žalost nemaju drugi, čak i veći gradovi. Za usporedbu, Osijek, Slavonski Brod, Požega, Nova Gradiška, Virovitica, Sisak, Petrinja, da ne govorim o velikom broju dalmatinskih gradova. Osim možda Vinkovaca, svi su ovi gradovi imali svoje predstavnike, ali ne i scenu. Do ove ploče nisam znao niti da Koprivnica ima više od jednog ili dva benda. Šareni dućan se pobrinuo da to ne ostane samo na nekom mitu lokalne scene za koju znaju samo oni koji su živjeli u tom gradu.

Ne bih ulazio u priču pojedinačnog predstavljanja bendova i glazbenika, na vama je da dokučite koliko su daleko i iznad mnogih, glazbenici iz grada u podnožju Bilogore, upravo preko ove kompilacije. Nikako ne smijemo zanemariti ovaj vinilni “summit” koprivničke energije. Bilo bi sramotno i neodgovorno držati se onoga što mainstream forsira. Koprivnica, kao i mnogi mali gradovi, suočavaju se sa zanemarivanjem onog što nadležni ljudi smatraju nebitnim. Nikako da se probude i vide (kad već ne mogu osjetiti) silnu energiju mladih i onih koji su to fizički nekada bili. Ali još nisu ostarili, a sami će reći “NEMA PREDAJE”!!!

Najviše od svega bih volio da se nove generacije probude. Mnogi bendovi iz malih sredina, i to dobrih, nestali su u vihoru rata. Cijele lokalne scene su izbrisane, jedino Koprivnica gaji tu uspomenu, ne samo preko ovog izdanja, već i preko novih imena koja nastavljaju ovu nesvakidašnju tradiciju. Palac gore Koprivnici. Potpuno ste me opčinili.