Ne znam ima li išta gore od prezrena udvarača. I taman kada sam pomislila da bi bilo vrijeme da ponovo krenem u opticaj, kao kakva valuta, u još jednom pokušaju da negdje nekakva ljubav pokuca na moja vrata ili odškrinuti prozor, osjetila sam još jednom kako nije toliko loše biti sam. I dalje tvrdim kako je bolje biti sam nego u nekim vezama koje te ne ispunjavaju i koje te ne čine sretnim.
Ispunjavati nečije želje, boriti se s nečijim strahovima i dosezati nečiji ciljeve, te stalno dizati ljestvicu postaje zamorno. Ženama u mojim godina preostaju, manje/više jednako stari, neshvaćeni momci ili ljutiti, bijesni, razvedeni muškarci. I još k tome, svi oni žele neki nedosanjani san koji pomalo nema veze sa stvarnošću. Jer, primjerice, ja mogu biti puno toga, ali se ne mogu dovijeka sputavati, truditi i biti neka drugačija žena od njegove bivše žene.
Zašto uvijek tražimo (generaliziram malo) te neke izmišljene, izmaštane likove, od kojih očekujemo i ovo i ono, a sve je tu nekako, na dohvat ruke. I zašto uvijek brzamo? Zašto, i uspjeh i ljubav, ako je već tražimo, moraju biti tako brzi, najbrži… Nismo li tako pomalo površni? I zašto o ljubavi moramo odlučiti odmah i sad? Gdje je nestalo polagano, naoko romantično, udvaranje, osvajanje?
I što ako je život kratak? Znači li to da moramo srljati?
I zauvijek ću misliti da je najvažnije u životu biti miran. Biti u miru sa svojim okolinom, biti miran sa svojom nutrinom, mislima i emocijama. I nitko vam ne može reći kako odabrati taj put. Ne mogu vam put pokazati ni prijatelji, ni bivši partneri, a bome ni raznorazni terapeuti. Ne postoji karta za taj pravac, za put mira… Taj put ćete morati naći sami. I naravno da ćete par puta zalutati…
Što znači voljeti?
Ne mogu reći da nisam pokušavala pronaći ljubav svog života, i pronašla sam ih. Ima ih više i, što se tiče emocija, mislim da sam doista ispunjena. Jer, ja volim. Možda ne volim onako kako ste vi zamislili da bi voljenje trebalo izgledati. Ali, volim.
I gdje piše kako treba voljeti i što je to ljubav?
Voljeti nekoga ne znači svaki se dan buditi s njim/njom u krevetu. Voljenje je puno više od toga.
Za današnju ženu je više od ičega važno imati svoj kruh. Imati tu neku moć u svojim rukama koja joj daje mogućnost da ne mora svaki put pitati za tampone, uloške ili boju za kosu. Važnije od tražiti supruga/partnera je tražiti i naći dobrog oca svojoj djeci. Jer, ljepota blijedi, moć i novac nestaju, a otac vašeg djeteta ostaje uvijek uz vas… On će uvijek biti otac, kao što ćete i vi biti majka. Zašto da bude jedino i isključivo gorka uspomena, pa makar vam se i putevi razišli?
Ovako volite sebe… Birajući prave puteve, volite sebe, a ako ne volite sebe kako ćete voljeti ikoga?
Samoća nije tako strašna
U pokušaju tog, još jednog, dejtanja, začula sam krik očajnika koji me prozivao za moje čvrste zidove, srce opasano bedemima, proklinjao moju navodnu usamljenost, prozivao me za činjenicu da se uopće ne bojim biti sama, stara, napuštena od svih…
Znate, vrhunac sreće je moći zatvoriti se u četiri zida i uspjeti živjeti s onim što je u tebi, u tvojim mislima. Živjeti s vlastitim demonima. Nesretni ljudi bježe, traže sreću, traže zabavu i opciju odvraćanja misli od njihove nutrine, strahova, problema…
Prestati juriti za srećom, vezom, poslom, uspjehom… Biti malo miran i pronaći vlastiti put, nacrtati onu svoju kartu…
To je život. Pun boli, lutanja, straha…