Čudan je ovaj život. U jednom momentu si na vrhu svijeta, a u drugom ideš kod fizijatra i razmišljaš o trigliceridima i kolesterolu. Ne znam, kao da postoji ta točka, negdje između četrdesete i četrdeset pete, kad stvari krenu nizbrdo. Odjedanput se bojite odlaska na sistematski pregled, bojite se vađenja krvi, strah vas je ultrazvuka i slično…
Gledate se u ogledalo i mislite tko je ovo biće koje je preuzelo moje tijelo, dok pokušavate kupiti neke hlače. Na vrata vam kucaju hormoni, na vrata vam kuca menopauza (ako ste žensko) i pomislite: „Kvragu, zar doista to tako izgleda!? To starenje…“
Strateško planiranje
Još je čudniji taj osjećaj u glavi, kako kažu moje prijateljice, nakon što smo odradile koncert, što još uvijek mislimo da nam je dvadeset, da možemo sve, pa i skakati tri sata! Pitam se, hoću li koncert preživjeti bez posljedica, odnosno bolova u vratu i kuku desne noge… I sve to dok se čudom čudimo curicama u neudobnim štiklama na pijesku pulske Arene.
@she._hr #robbiewilliams #arenapula ♬ original sound – She.hr
Ne moram vam pojašnjavati da je naš outfit osmišljen na bazi činjenice koliko će nam trebati da se skinemo za slučaj da nam se od popijenog piva pripiša. Pozicija stajanja u (gotovo) prvim redovima također je strateški isplanirana i prilično blizu šanka i toaleta. Kako mudro, reći ćete!?
Doduše, koja će od nas priznati da je bila i mlada i luda. I da je radila sve te gluposti koje je radila. I dok slušam kako moji prijatelji, oni koji su postali roditelji, grde tu djecu u pubertetu, pitam se jesu li i naši roditelji, na kavi sa svojim prijateljima, prevrtali očima i govorili da su im djeca blesava. Vjerojatno jesu. I mi smo bili blesavi, mislili smo da smo najpametniji i da smo sreli ljubav svog života u sedamnaestoj! Ali, avaj…
Najveća sreća u toj priči je činjenica da nije bilo kamere da sve to snimi i spremi u neki cloud za kasnije! Ovako je čovjek uspješno potisnuo neke gluposti.
Krug života
Pomirila sam se s tim da se život vrti u krug. Ispada da se iz pelena za novorođenčad pomalo vraćaš u one pelene za inkontinenciju! To jednostavno tako mora biti!
Dok sjedim sa svojim najdražim Ruskim Princem i pijuckam kavu, konstatiram kako smo nekad pričali o frajerima, o mišićima, o ludim, dugim, vrućim noćima… A danas, evo, razmjenjujemo termine zakazanih pregleda i mjerimo jedno drugome tlak.
U biti, pozvala sam ga da nešto popravimo po stanu, jer koliko god to htjela, ipak ne mogu sve sama. Kreveljimo se i pokušavamo pritegnuti neke vijke na vratima ormara. Nije nam se lako sagnuti, ali ni dignuti. Škljocaju koljena i pušemo oboje. I smijemo se!
„Sestro, što je ovo!?“
Starimo… I neka. Jer tako baš treba biti.